Maroević, Ivo (Stari Grad, 1. X. 1937 – Zagreb, 20. I. 2007), povjesničar umjetnosti, muzeolog i konzervator, znatno je pridonio utemeljenju muzeologije kao znanstvene discipline u okviru informacijskih znanosti te se istaknuo očuvanjem i prezentacijom hrvatske arhitektonske i urbanističke baštine.

Diplomirao je povijest umjetnosti te engleski jezik i književnost 1960. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1971. disertacijom Sisak, grad i graditeljstvo. Od 1965. bio je zaposlen kao kustos i konzervator u Gradskom muzeju u Sisku, a od 1969. kao konzervator i dokumentarist te 1980–83. kao ravnatelj u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. Od 1983. bio je izvanredni, a od 1986. redoviti profesor muzeologije i zaštite spomenika kulture na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1986. bio jedan od utemeljitelja Katedre za muzeologiju u okviru Odsjeka za informacijske znanosti. Predavao je kao gost na Sveučilištu Victoria u Kanadi 1985. i 1990.

Istraživao je povijest arhitekture i urbanizma, posebice urbanu topografiju Zagreba (Zagreb njim samim, 1999; Antologija zagrebačke arhitekture, 2003), opuse pojedinih arhitekata (B. Felbingera, I. Zemljaka, graditeljske obitelji Grahor), suvremene interpolacije u starim urbanim cjelinama, baštinu perifernih gradskih zona te je aktivno i polemički bilježio kroniku suvremenih arhitektonskih zbivanja. Pisao je o obnovi pojedinih objekata (crkve sv. Marije Snježne u Kamenskom, sv. Marije Snježne i sv. Jurja u Belcu i dr.), načinima prezentacije povijesnosti i suvremenim metodama pri zaštiti i obnovi spomenika graditeljstva, osobito se istaknuvši osmišljavanjem temeljnih načela obnove nakon ratnih razaranja (Rat i baština u prostoru Hrvatske, 1995). Autor je knjige Uvod u muzeologiju (1993), koja se smatra jednim od ključnih djela u europskoj muzeološkoj literaturi (prevedena na engleski jezik 1998). Izbor znanstvenih i stručnih članaka koje je objavljivao u časopisima okupljen je u knjigama Sadašnjost baštine (1986), Konzervatorsko novo iverje (2000), Kronika zagrebačke arhitekture 1981–1991 (2002) i O Zagrebu usput i s razlogom (2007), a izlaganja s konferencija u knjizi Baštinom u svijet (2004). Priređena mu je izložba (Zagreb, Sisak, Pula, Sesvete, 2009) i objavljena spomenica (Ivi Maroeviću baštinici u spomen, 2009). Dobitnik je više nagrada, među ostalima državne Nagrade »Božidar Adžija« (1975) i Nagrade »Pavao Ritter Vitezović« za životno djelo Hrvatskog muzejskog društva (2002).