Novak, Dragutin (Zagreb, 16. II. 1892 – Zagreb, 31. X. 1978), prvi hrvatski pilot i konstruktor zrakoplova.

U Tropavi (Moravska) izučio je finomehanički zanat 1909. te postao stručnjak za velike satove. U Budimpešti se 1910. susreo s prvim zrakoplovima i bio nazočan letačkom natjecanju. Te se godine u Zagrebu zaposlio kod → Slavoljuba Eduarda Penkale kao mehaničar te sudjelovao u izgradnji prvoga hrvatskoga zrakoplova. Poletjevši tim zrakoplovom 22. VI. 1910. s vojnoga vježbališta u Zagrebu, postao je prvi hrvatski pilot te se taj dan smatra rođenjem hrvatske avijacije. Zrakoplov nije ispunio Penkalina očekivanja te se pri jednom letu oštetio i Penkala je prekinuo daljnji rad na njemu.

Novak je 1911. započeo suradnju s → Mihailom Merćepom, kao mehaničar i poslije pilot zrakoplova, zamijenivši poginulog Eduarda Rusjana. Zajedno s Joškom Rusjanom (→ Rusjan) izgradio je šest jednokrilnih zrakoplova i uveo tehnička poboljšanja. Promijenio je cijeli prijenosni sustav upravljačkoga mehanizma, pomoćne metalne dijelove te smještaj motora, što je poboljšalo aerodinamične kvalitete zrakoplova. Dotadašnju Rusjanovu tehniku upravljanja uz pomoć vrpca privezanih uz tijelo pilota, tzv. na ruksak, zamijenio je prikladnim upravljačem dubine i nagiba te ugradio mehanizam nožnih upravljača za upravljanje smjernim kormilom zrakoplova. Sudjelovao je na natjecanjima i javnim letovima diljem Hrvatske, u Austriji i Mađarskoj. Pobijedio je na Drugom avijatičkom natjecanju u Budimpešti 1912., te u Grazu 1913., gdje je, doživjevši nesreću, prekinuo suradnju s Merćepom.

Od 1913. radio je na popravku motora i proizvodnji automobila u tvornici Puch u Grazu te kao mehaničar u tvornici ambalaže u selu Velika Raven pokraj Križevaca. Početkom I. svj. rata pozvan je u austrougarsko pješaštvo u Benisch, potom u zrakoplovstvo kopnene vojske te se obučavao u bazi u Fischamendu (okolica Beča). Vojnu pilotsku iskaznicu Austrijskog aerokluba stekao je 1915. te je upućen na rusko bojište. Stekao je diplomu ratnoga pilota (feldpilot) te se iskazao velikom hrabrošću dobivši niz odlikovanja. Pri izviđačkome letu teško je ranjen te je od 1916. postavljen za učitelja letenja u Bečkom Novom Mjestu, gdje se nalazila najvažnija vojna pilotska škola Monarhije. Nakon rata vratio se u domovinu te je kao zrakoplovac punih šest desetljeća bio nepriznat i više nije letio.







Od 1921. radio je u poduzeću Mlin, pilana i mljekara u Rečici te u paromlinu u Križevcima, od 1922. na Anatomskom institutu Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Godine 1923. došao je u Križevce, gdje je ostao do umirovljenja 1954. Bio je mehaničar u Gradskoj munjari (elektrani), 1927. osnovao je vlastito prijevozničko poduzeće te se bavio autobusnim i taksi prijevozom (1945. zaplijenjena mu je imovina i vozni park), od 1948. bio je ravnatelj Gradskog autobusnoga poduzeća te od 1949. mehaničar na Poljoprivrednom tehnikumu.

Aeroklub i šetalište u Križevcima te ulica u Zagrebu nose njegovo ime.