procesna oprema, industrijska oprema kojom se u proizvodnom procesu sirovine i energija pretvaraju u uporabljiv proizvod. Pojam se najčešće veže uz industrije poput kemijske, farmaceutske, prehrambene i sl.
U osnovi se dijeli na standardiziranu i nestandardiziranu opremu. Standardiziranu procesnu opremu (pumpe, kompresori, filtri, centrifuge, sušionici) u serijama proizvode specijalizirani proizvođači, dok se nestandardizirana procesna oprema (spremnici, reaktori, izmjenjivači topline, destilacijske i apsorpcijske kolone) pojedinačno dimenzionira i konstruira za posebnu namjenu. Prema principu rada može biti rotacijska (oprema kod koje postoji kružno gibanje; pumpe, ventilatori, kompresori i sl.) i stacionarna (obuhvaća cjevovode, ventile, spremnike, filtre, izmjenjivače topline, rashladne tornjeve, procesne peći, reaktore, destilacijske i apsorpcijske kolone).
Projektiranjem procesne opreme bavi se tehnička disciplina → procesno inženjerstvo. Proizvodni se proces analizira u niz jediničnih operacija poput usitnjavanja, destilacije, filtriranja, sušenja te se temeljne zakonitosti primjenjuju na odgovarajuću jediničnu operaciju i opremu. U shemi procesnih tokova, tzv. PFD dijagramu (engl. Process flow diagram), projektanti prikazuju informacije o procesnoj opremi jednoga postrojenja, procesne struje i njihovu povezanost s uređajima, sastave procesnih struja i ključna fizička svojstva, kapacitete i uvjete opkrbe pomoćnim sredstvima (vodena para, rashladna voda) i energijom, te informacije o radnome ciklusu. Procesna oprema unutar procesnih dijagrama označava se odgovarajućim grafičkim simbolima.
Procesno inženjerstvo kao disciplina započelo je pojavom termodinamike i zakona o očuvanju mase u XVIII. st. Ubrzo je prihvaćen i pojam procesa u industriji te se javila potreba za njihovim optimiranjem, zbog rastućega spektra proizvoda na tržištu. Usporedno s tim se postupno razvijalo i kemijsko inženjerstvo kao disciplina.
Procesna oprema u Hrvatskoj
Početci procesnog inženjerstva u Hrvatskoj vežu se uz nastanak domaće naftne industrije (riječka rafinerija osnovana je 1882) i potrebe za znanjima o dizajnu i odabiru procesne opreme. Proizvodnja procesne opreme u Hrvatskoj počela je u → Tvornici parnih kotlova (TPK) (sv. 1) osnovanoj 1946., u kojoj je restrukturiranjem 1974. osnovan poseban Zavod za energetsku i procesnu opremu (proizvodila se procesna oprema za petrokemijsku, tekstilnu, drvnu, farmaceutsku, prehrambenu industriju te za industriju građevnoga materijala i metalurgiju). Od 1946. u Zagrebu djeluje i tvornica procesne opreme za prehrambenu i kemijsku industriju → Jedinstvo. U skladu s poslijeratnim razvojem naftne industrije u Hrvatskoj, poduzeće → Đuro Đaković (sv. 1) iz Slavonskog Broda 1960-ih proširilo je svoj proizvodni program procesnom opremom za naftno-petrokemijsku industriju. Od kraja XX. st. u Hrvatskoj se razvijaju manja poduzeća koja se bave projektiranjem, dizajnom i proizvodnjom procesne opreme (Procesna oprema, Nicro, Univel, BJ-Procesno projektiranje iz Zagreba i dr.).
R. Podhorsky: Kemijska tehnologija i kemijska ekonomika kao nauke i kao predmeti tehničke nastave. Tehnički list, 17(1935), str. 185.
M. Kaštelan-Macan: Vizionari kemijsko-inženjerskog studija. Zagreb, 2004.
M. Hraste: Razdoblja značajna za razvoj kemijskog inženjerstva u Hrvatskoj. Kemija u industriji, 56(2007) 10, str. 495–500.
S. Tomas: Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), osnovano je 1912. godine. Kemija u industriji, 66(2017) 11–12, str. 696–708.
M. Rogošić: O Fakultetu tijekom njegovih prvih stotinu ljeta. U: Monografija Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu 1919. – 2019. Zagreb, 2019.
PROCESNA APARATURA. Tehnička enciklopedija, sv. 11, 1988., str. 209–229.
PROCESNA TEHNIKA. Tehnička enciklopedija, sv. 11, 1988., str. 229–252.
