Objavljeno: .
Ažurirano: 28. siječnja 2022.

procesno inženjerstvo, tehnička disciplina koja obuhvaća definiranje, oblikovanje, provedbu i optimizaciju procesa fizičkoga, kemijskoga ili biološkoga preoblikovanja materijala u poluproizvode i proizvode. Kao interdisciplinarna znanost organizirana je oko temeljnih znanja koja uključuju fenomene prijenosa, mehaniku fluida, teoriju kemijskih i biokemijskih reaktora, termodinamiku, separacijske procese i sl. Uloga procesnog inženjerstva značajna je u mnogim industrijama: kemijskoj, poljoprivredno-prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj, u proizvodnji specijaliziranih materijala (staklo, cement, papir, plastika i sl.) te zaštiti okoliša i pročišćavanju voda, zraka i tla. Zadaća procesnih inženjera je osmisliti, konstruirati i upravljati proizvodnim sustavima, tj. procesima i postrojenjima koja omogućuju nastajanje proizvoda koji zadovoljavaju potrebe kupaca i društva u cjelini.

Proizvodnja antibiotika, fermentacija u kotlovima – fermentorima u poduzeću Pliva, druga polovica XX. st.

Hidrokreking kompleks; Postrojenje za blagi hidrokreking, INA Rafinerija nafte Rijeka, Urinj

Iako je izraz procesno inženjerstvo nastao razmjerno kasno, korijeni mu se nalaze u davno poznatim postupcima proizvodnje hrane, pića te ljekovitih tvari (fermentacija, destilacija, maceracija i ekstrakcija), kao i u postupcima proizvodnje metala (mljevenje, miješanje i taljenje). Tijekom povijesti mnogi su znanstvenici pridonijeli razvoju procesnog inženjerstva. Kemičar Antoine Laurent de Lavoisier je 1789. definirao zakon očuvanja mase, Nicolas Léonard Sadi Carnot je 1824. iznio zakone termodinamike, a začetak procesnog inženjerstva veže se uz početke kemijske industrije u prvoj polovici XIX. st., kada dolazi do njegova razvoja kao znanstvene discipline s vlastitim metodama, teorijskim osnovama i terminologijom. Razvoj procesnog inženjerstva ne samo da je doveo do povećanja ekonomske dobiti ulagačima nego je i omogućio postavljanje visokih standarda u zaštiti ljudi i okoliša, znatno smanjujući dotad velik broj industrijskih havarija.

Radnik na peći za taljenje metala u čakovečkom poduzeću Ferro-Preis, 2015.

Stroj za toplinsku obradbu ribe u tvornici Mardešić, Sali

Sušenje baritiranog fotografskog papira u tvornici Fotokemika, sredina XX. st.

Procesno inženjerstvo u Hrvatskoj

U Hrvatskoj kao dijelu Europe, u kojoj su u industrijskom razvoju u XIX. st. prednjačile Velika Britanija, Njemačka i Francuska, proces industrijalizacije znatno je zaostajao za europskim i svjetskim zbivanjima. Glavni razlog bio je visok udjel seoskoga stanovništva (do 1870. čak 80%), a gospodarstvo je uglavnom bilo poljoprivredno-obrtničko. Razvoj industrijskoga poduzetništva na području današnje Hrvatske započeo je 1840., nakon što je omogućeno osnivanje manufakturnih i prvih industrijskih poduzeća. Među njima se posebno ističu rafinerija u Rijeci utemeljena 1882 (→ INA), Union d. d. tvornica slatkiša osnovana 1911. u Zagrebu (→ Kraš), Elektra osnovana 1921. u Zagrebu (→ Končar – elektroindustrija; sv. 4), Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova d. d. Brod na Savi osnovana 1921 (→ Đuro Đaković Grupa; sv 1), tvornica Kaštel d. d. osnovana 1921. u Karlovcu (→ Pliva), radionica za preradbu voća i tvornica pekmeza braće Wolf, osnovana 1934. u Koprivnici (→ Podravka).

Pogon u tvornici Rade Končar, sredina XX. st.

Serijska proizvodnja lokomotiva JŽ 642 u tvornici Đuro Đaković 1960-ih

Prvi nositelji suvremenih tehničkih znanja i pokretači industrijalizacije u Hrvatskoj bili su inženjeri i tehničari koji su se školovali na stranim sveučilištima. Brži razvoj industrije priječio je nedostatak tehničkih škola i stručnoga kadra. Osnivanjem Tehničke visoke škole u Zagrebu 1919. započelo je školovanje inženjera na teritoriju Hrvatske. Nakon mnogih organizacijskih promjena iz nje su se razvili tehnički fakulteti koji danas djeluju u sklopu Sveučilišta u Zagrebu.

Srednje i visoko školstvo u Hrvatskoj

Visokoškolsko obrazovanje inženjera u Hrvatskoj započelo je 1919. osnutkom Kraljevske tehničke visoke škole (→ Tehnički fakultet u Zagrebu; sv. 4), gdje se procesno inženjerstvo počelo izučavati u sklopu temeljnih inženjerskih kolegija. Visokoškolska izobrazba doživjela je snažan poticaj 1947. uvođenjem kolegija Operacije kemijske industrije → Rikarda Podhorskog na Kemijskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije; FKIT). Ubrzo je na istom fakultetu → Ivan Lovreček uveo kolegij Operacije prehrambene industrije s elementima projektiranja. Danas se na hrvatskim tehničkim fakultetima procesno inženjerstvo obrađuje u nizu kolegija: Projektiranje, Procesna oprema, Mehaničko procesno inženjerstvo, Toplinsko procesno inženjerstvo, Jedinične operacije (zagrebački FKIT), Inženjerstvo energetskih postrojenja, Izmjenjivači topline, Projektiranje procesnih sustava, Tlačna oprema i cjevovodi (→ Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu; sv. 1), Mehaničke operacije, Toplinske operacije, Projektiranje tehnoloških procesa (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu; sv. 1), Jedinične operacije, Nova dostignuća u mehaničkom inženjerstvu (→ Prehrambeno-biotehnološki fakultet u Zagrebu), Prehrambena tehnologija, Jedinične operacije u procesnom inženjerstvu, Procesno ekološko inženjerstvo (→ Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku), Mehaničke i toplinske operacije, Procesno inženjerstvo u zaštiti okoliša (→ Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu), Procesna oprema i uređaji, Oprema procesnih postrojenja (→ Tehnički fakultet u Rijeci; sv. 1) i dr.

 

Laboratorij za tehnološke operacije, Prehrambeno-biotehnološki fakultet u Zagrebu

Današnja srednjoškolska razina obrazovanja daje temeljna znanja o procesnom inženjerstvu uglavnom putem nastavnih predmeta koji opisuju tehnološke operacije s naglaskom na specijalizirane operacije pojedine struke. Nastava se izvodi u trećim ili četvrtim razredima srednjih strukovnih škola u okviru programa izobrazbe ekoloških tehničara, kemijskih tehničara i prehrambenih tehničara. Najčešći nazivi predmeta su Tehnološke operacije, Tehnološki procesi i Jedinične operacije.

Znanstvena i stručna publicistika

Kao začetnik kolegija Operacije kemijske industrije, R. Podhorsky objavio je skripta na temelju bilješki svojih predavanja (1950), koja su se niz godina rabila u nastavi inženjerskih sadržaja na Kemijsko-tehnološkom studiju, a koje je zajedno s Emilijanom Sokeleom konačno priredio kao udžbenik Tehnološke operacije I (1971). Literatura o procesnoj opremi i dimenzioniranju na hrvatskome jeziku u većoj se mjeri počinje pojavljivati 1980-ih, a ističu se djela Uvod u mehaničke operacije (1981) i Uvod u projektiranje cjevovoda (1982) Vladimira Koharića, Priručnik za dimenzioniranje uređaja kemijske procesne industrije (1985) Eduarda Beera, Projektiranje procesnih postrojenja (1986) Franca Šefa, Oprema, strojevi i uređaji u naftno-petrokemijskoj industriji (1986) Desimira Širole, Mehaničke operacije (1996) V. Koharića, Mehaničke operacije. Inženjerstvo disperznih sustava (1990) i Mehaničko procesno inženjerstvo (2003) → Marina Hraste, Destilacija (2006) E. Beera, Osnove mehaničkih operacija (2012) Ante Čikića i Živka Kondića.

Studenski praktikum Zavoda za mehaničko i toplinsko procesno inženjerstvo; kolonski ekstraktori s pulzacijskim pliticama te rotirajućim diskovima i miješalima, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb

Srednjoškolski udžbenici Tehnološke operacije. Priručnik u nastavi III. i IV. stupnja stručne spreme obrazovnih profila kemijske tehnologije (1988) Stanka Rozgaja, Tehnološke operacije (2000) S. Rozgaja i Antuna Glasnovića i dr. donose pregled osnovne procesne opreme u okviru tehnoloških operacija.

Naslovnica udžbenika Operacije kemijske industrije, R. Podhorskog, 1969.

Naslovnica udžbenika Destilacija E. Beera, 2006.

Osim stručnih knjiga, velik je broj stručnih i znanstvenih časopisa koji se izdaju u području procesnog inženjerstva, koji pokrivaju različita područja kemijskog inženjerstva, prehrambene tehnologije, nafte, strojarstva i brodogradnje: → Kemija u industriji, → Chemical and Biochemical Engineering Quarterly, → Food Technology and Biotechnology, → Croatian Journal of Food Science and Technology, → Nafta i plin, → Engineering Review (sv. 1), → RGN zbornik, → Strojarstvo (sv. 1), → Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam itd.

Udruženja

U Hrvatskoj djeluje velik broj društava koja okupljaju i povezuju stručnjake u području procesnog inženjerstva radi razvijanja i unapređenja struke, te očuvanja i obrane interesa i digniteta struke. Neka od njih su: → Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, → Hrvatsko društvo prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista, → Hrvatski strojarski i brodograđevni inženjerski savez (sv. 1), Hrvatsko društvo kožara i obućara, → Hrvatska udruga naftnih inženjera i geologa, → Hrvatski inženjerski savez tekstilaca, → Hrvatsko društvo za goriva i maziva, → Hrvatsko društvo za biotehnologiju. Za ovlaštene inženjere strojarstva danas je nadležna → Hrvatska komora inženjera strojarstva (sv. 1).


Ostali podatci
Što pročitati?

Kemijsko-tehnološki studij 1919–1989. Zagreb, 1989.

M. Hraste: Razdoblja značajna za razvoj kemijskog inženjerstva u Hrvatskoj. Kemija u industriji, 56(2007) 10, str. 495–500.

Z. Gomzi: Kemijsko inženjerstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Kemija u industriji, 68(2019) 9–10, str. IV–VI.

Iz arhive LZMK-a

PROCESNA TEHNIKA. Tehnička enciklopedija, sv. 11, 1988., str. 229–252.

procesno inženjerstvo
Glavni toranj postrojenja za destilaciju fenola tvornice Katran, sredina XX. st.

Tehnička disciplina koja obuhvaća definiranje, oblikovanje, provedbu i optimizaciju procesa fizičkog, kemijskog ili biološkog preoblikovanja materijala u poluproizvode i proizvode.

Kategorije i područja