Objavljeno:
Ažurirano: 6. prosinca 2019

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije (FKIT), visokoškolska i znanstvenoistraživačka ustanova Sveučilišta u Zagrebu, koja izvodi sveučilišne studije u znanstvenim poljima kemijskog inženjerstva (područje tehničkih znanosti) i kemije (prirodne znanosti). Baštini stogodišnju tradiciju nastave tih disciplina u Hrvatskoj te niz godina predstavlja središte njihova znanstvenog i stručnog razvoja.

Povijest

Prvi hrvatski kemičari školovali su se u inozemstvu, na tehničkim visokim školama u Beču, Pragu i drugdje, a od 1876. i na novoosnovanome Matematičko-prirodoslovnom odjelu zagrebačkoga Mudroslovnoga fakulteta (od 1946. → Prirodoslovno-matematički fakultet; sv. 4).

Tehnička visoka škola i Tehnički fakultet (1919‒56)

Ključan poticaj razvoju visokoškolske nastave kemijskog inženjerstva i tehnologije bio je osnutak Tehničke visoke škole u Zagrebu 1919 (od 1926. → Tehnički fakultet; sv. 4). Jedan od odjela te škole bio je Kemičko-inženjerski odjel (od 1931. Kemijsko-inženjerski otsjek, 1935. Kemijski otsjek, 1942. Kemijski odjel, 1946. Kemijsko-tehnološki odsjek), koji se smatra začetkom današnjega FKIT-a, te drugih fakulteta koji su se tijekom vremena razvili iz njega.

Prvim profesorom odjela imenovan je → Vladimir Njegovan, koji je ubrzo okupio vrsno osoblje te potaknuo uređenje prostora, izradbu nastavnih planova i prikupljanje sredstava za održavanje nastave. Od 1920. organsku kemiju predavao je → Ivan Marek, fiziku i fizikalnu kemiju → Ivan Plotnikov, anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju → Franjo Hanaman, dok je Njegovan predavao anorgansku i analitičku kemiju. Ti su profesori osnovali prve zavode na odjelu i postavili temelje studija, a tijekom vremena priključili su im se i drugi pioniri visokoškolske nastave toga područja. Nastava se temeljila na praktičnim potrebama kemijske industrije i ulozi tadašnjih diplomiranih inženjera u upravljanju pogonima.

Organsku kemijsku tehnologiju predavao je od 1927. → Matija Krajčinović. Tijekom 1930-ih fakultetsku nastavu su dijelom preuzeli mlađi suradnici, asistenti i docenti → Vera Marjanović-Krajovan, → Rikard Podhorsky, → Karlo Weber, → Miroslav Karšulin, → Vladimir Prelog i dr. Nakon II. svj. rata i odlaska pojedinih nastavnika zbog političkih razloga, u nastavi su se istaknuli → Viktor Hahn, → Ivan Brihta, → Ivan Filipović, → Ivan Lovreček i dr.

Do početka 1941. na Odjelu su diplomirala 264 studenta, a doktoriralo je 18 kandidata. Do kraja akademske godine 1955/56. diplomiralo je ukupno 1015 studenata, koji su, zaposlivši se u gospodarstvu, postavili temelje kemijske industrije te radili na razvoju drugih industrijskih grana poput prehrambene, tekstilne industrije, strojogradnje, građevinske industrije i dr.

Kemijsko-tehnološki odsjek (odjel) Tehnološkoga fakulteta (1956‒91)

Godine 1956. Tehnički fakultet podijeljen je na četiri fakulteta, pri čemu su dotadašnji Kemijsko-tehnološki i Rudarski odsjek (djelovao od 1919. kao Mineralogijsko-geologijski zavod, od 1939. kao Odsjek za rudarstvo i metalurgiju) postali Kemijsko-prehrambeno-rudarski fakultet. Fakultet je osim dva navedena odsjeka obuhvaćao i novoosnovani Prehrambeno-tehnološki odsjek (1960–61. Biotehnološki odjel). Godine 1957. fakultet je preimenovan u Tehnološki fakultet, a 1960. osnovani su Metalurški odjel i Tehnološko-pogonski odjel za naftu u Sisku. Iste godine osnovan je Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu, uz znatnu potporu profesora Kemijsko-tehnološkog odjela zagrebačkog Tehnološkoga fakulteta. Godine 1964. Rudarski odjel osamostalio se kao → Rudarsko-geološko-naftni fakultet. Preostali odjeli Tehnološkoga fakulteta ukinuti su 1974., a osnovani su OOUR-i (Institut inženjerske kemije, Institut za kemijsko-procesno inženjerstvo, Kemijskih tehnologija, naftnog i polimernog inženjerstva, Tekstilnog inženjerstva ‒ Institut za tekstil i odjeću, Institut za prehrambeno i biokemijsko inženjerstvo, Metalurškog inženjerstva), koji su od 1976. usklađeni sa studijskim smjerovima: kemijsko-tehnološki, tekstilno-tehnološki (inženjerski), naftno-petrokemijski, prehrambeno-biotehnološki i metalurški. Iz sastava Tehnološkoga fakulteta izdvojila su se 1978–79. potonja dva te ustrojili kao samostalni → Prehrambeno-biotehnološki fakultet i → Metalurški fakultet, dok je sisački naftno-petrokemijski studij uklopljen u kemijsko-tehnološki u Zagrebu. Godine 1983. u sastav kemijsko-tehnološkoga studija Tehnološkoga fakulteta uključena je Viša tehnička obućarska škola, a u sastav tekstilno-tehnološkoga studija uključene su više tekstilne škole iz Zagreba, Varaždina i Duge Rese.

Preostale dvije organizacijske jedinice Tehnološkoga fakulteta, Institut kemijskog inženjerstva i Institut za tekstil i odjeću, osamostalile su se 1991. u zasebne fakultete, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije i → Tekstilno-tehnološki fakultet.

Dekani Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije i njegovih prethodnica 1919‒2019.
Dekan Razdoblje
Vladimir Njegovan 1920–21; 1924–26; 1931–33.
Franjo Hanaman 1922–24.
Rikard Podhorsky 1945–46; 1949–50.
Miroslav Karšulin 1954–55; 1956–57.
Viktor Hahn 1958–59.
Ivan Lovreček 1962–64.
Ivan Filipović 1966–68.
Krešimir Jakopčić 1977–79.
Mladen Bravar 1979–83.
Ivan Eškinja 1985–90.
Marija Kaštelan-Macan 1991–93.
Marin Hraste 1993–97.
Stanka Zrnčević 1997–2001.
Jasenka Jelenčić 2001–05.
Antun Glasnović 2005–09.
Stanislav Kurajica 2009–13.
Bruno Zelić 2013–17.
Tomislav Bolanča od 2017.

 

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije (od 1991)

Nakon osamostaljenja FKIT-a, fakultetu su dodijeljeni novi prostori i sredstva za njihovo opremanje. Istodobno su prihvaćeni stroži kriteriji za napredovanje u znanstveno-nastavna zvanja, pa se fakultet i nadalje razvija kao vrhunska znanstvena institucija.

Nastava

Osamostaljenjem se dodiplomski studij uglavnom nije promijenio, ali se 1992. iz poslijediplomskoga studija Inženjerska kemija izdvojio samostalan studij Kemijsko inženjerstvo. Kako bi se obrazovni proces uskladio s odredbama Bolonjske deklaracije, 2005. pokrenuti su preddiplomski i diplomski studiji Kemijsko inženjerstvo, Primijenjena kemija, Kemija i inženjerstvo materijala te Ekoinženjerstvo. Fakultet također organizira i izvodi nastavu poslijediplomskoga doktorskog studija Kemijsko inženjerstvo i primijenjena kemija te specijalističkoga studija Naftno-petrokemijsko inženjerstvo, a koordinator je interdisciplinarnih specijalističkih studija Ekoinženjerstvo te Korozija i zaštita. Od početaka visokoškolske nastave na Fakultetu i njegovim prethodnicima diplomiralo je više od 6000 studenata, obranjeno je više od 1100 magistarskih radova i oko 650 disertacija. Akademske godine 2017/18. preddiplomski studij, upisao je 221 student, a ukupno je na fakultetu studiralo 1068 studenata. Nastavu je 2016. izvodilo 57 nastavnika u znanstveno-nastavnim zvanjima, pet u nastavnim zvanjima, 42 asistenta te 27 znanstvenih novaka. Unatoč planovima o preseljenju fakulteta u vlastite prostore, nastava se do danas održava u privremenim prostorima smještenima u zgradama na Marulićevu trgu 20 (od 1920), 19 (od 1992), u Savskoj cesti 16 (od 1963) i drugdje.

Zgrada na Trgu Marka Marulića u Zagrebu

Znanost i nakladništvo

Prema znanstvenoj produktivnosti u odnosu na broj znanstvenika, Fakultet je pri samome vrhu u RH (u 2017. je 111 radova zaposlenika citirano u relevantnim citatnim bazama podataka), te sudjeluje u više domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata. Nakladnik je mnogih sveučilišnih udžbenika i priručnika te časopisa → Chemical and Biochemical Engineering Quarterly.

Organizacija

Danas (2019) fakultet okuplja 16 zavoda, Kabinet za društvene i humanističke znanosti te Bibliotečno-informacijski centar. Ukupno raspolaže s 56 laboratorija, a od 2017. u suvlasništvu Fakulteta i Sveučilišta je poduzeće Comprehensive Water Technology.

Zavod za analitičku kemiju najstariji je fakultetski zavod, koji je 1919. utemeljio V. Njegovan, prvi predstojnik Kemičko-inženjerskog odjela Tehničke visoke škole i utemeljitelj studija kemijske tehnologije. Njegovan je predavao kolegij Analitičku kemiju, a Zavod je vodio do umirovljenja 1943. Među njegovim nasljednicima ističu se V. Marjanović-Krajovan, → Marica Gyiketta-Ogrizek, → Marija Kaštelan-Macan, Zvonimir Šoljić, → Ivan Eškinja i dr. U sklopu Zavoda su 2019. djelovala četiri laboratorija, a predstojnik je bio Šime Ukić.

Studentski praktikum Zavoda za analitičku kemiju

Zavod za fizikalnu kemiju utemeljio je 1920. pod nazivom Stolica i zavod za fiziku i fizičku kemiju I. Plotnikov, sovjetski fotokemičar svjetskoga glasa. Plotnikova je 1943. naslijedio K. Weber, a 1945. akademik M. Karšulin. Među istaknutim djelatnicima su i → Olga Šarc-Lahodny, → Branko Kunst, → Ivica Štern, → Helena Jasna Mencer, → Marica Ivanković, → Marko Rogošić. U sastavu Zavoda danas djeluju četiri laboratorija, a predstojnik je Davor Dolar.

Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i nemetale utemeljio je 1922. F. Hanaman kao Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Hanamana je 1941. naslijedio jedan od utemeljitelja suvremenoga hrvatskog kemijskog inženjerstva R. Podhorsky. Istaknuti su djelatnici Zavoda → Petar Sabioncello, I. Lovreček, → Emilia Tkalčec, → Tomislav Matusinović, → Hrvoje Ivanković, → Stanislav Kurajica itd. U sastavu Zavoda su četiri laboratorija, a predstojnik je S. Kurajica.

Zavod za organsku kemiju osnovan je 1922., a prvi predstojnik bio je I. Marek. Godine 1935. zamijenio ga je budući nobelovac V. Prelog, koji je Zavod usmjerio organskoj sintezi, te sa suradnicima → Rativojem Seiwerthom, → Dragutinom Kolbahom, Eugenijem Cerkovnikovom i dr. osnovao zagrebačku školu organske kemije. Istaknuli su se voditelji V. Hahn, Grace Karminski-Zamola, → Krešimir Jakopčić, Marija Šindler-Kulyk, Silvana Raić-Malić. Danas Zavod raspolaže trima laboratorijima, a predstojnica je Dragana Vuk.

Studentski praktikum Zavoda za organsku kemiju; aparatura za destilaciju u kojoj se provodi reakcija esterifikacije

Zavod za polimerno inženjerstvo i organsku kemijsku tehnologiju osnovao je i opremio potkraj 1920-ih M. Krajčinović. Njegov su rad u 1950-ima nastavili Jovanka Jovanović, → Mladen Bravar i dr., a u 1990-ima → Jasenka Jelenčić, Vesna Rek, → Natalija Koprivanac, Zorana Grabarić, → Hrvoje Kušić i dr. Danas Zavod obuhvaća sedam laboratorija, a predstojnica je Ljerka Kratofil Krehula.

Zavod za opću i anorgansku kemiju utemeljio je 1954. I. Filipović kao Zavod za anorgansku kemiju, a od 1979. djeluje pod današnjim nazivom. Od 1982. voditelji su bili Božidar Grabarić i Mihael Tkalčec, a od 2001. → Laszlo Sipos. Danas u sklopu Zavoda djeluje studentski praktikum i pet laboratorija, a predstojnica je Svjetlana Krištafor.

Zavod za elektrokemiju osnovao je → Branko Lovreček 1960. kao Zavod za elektrokemiju i elektrokemijsku tehnologiju. Među istaknutim djelatnicima su Ksenija Moslavac, → Ljerka Duić, Đani Matić, → Mirjana Metikoš-Huković, Ema Stupnišek-Lisac i dr. Zavod danas ima šest laboratorija, a predstojnica je Sanja Martinez.

Zavod za mehaničko i toplinsko procesno inženjerstvo osnovan je 1963. pod nazivom Zavod za kemijsko inženjerstvo, kojega je prvi predstojnik bio I. Lovreček. Među istaknute dugogodišnje djelatnike ubrajaju se akademik → Marin Hraste, → Darko Skansi, → Antun Glasnović. Danas Zavod raspolaže dvama laboratorijima, a predstojnica je Aleksandra Sander.

Studentski praktikum Zavoda za mehaničko i toplinsko procesno inženjerstvo; kolonski ekstraktori s pulzacijskim pliticama te rotirajućim diskovima i miješalima

Zavod za mjerenja i automatsko vođenje procesa sljednik je Laboratorija za mjerenje, regulaciju i automatizaciju, osnovanoga u Zagrebu početkom 1960-ih s Ivanom Hruškom kao prvim voditeljem, te Laboratorija za mjerenja i vođenje procesa (od 1970. Zavod) u Sisku, koji je 1965. utemeljio → Juraj Božičević. Nakon više reorganizacija 1970-ih i 1980-ih, ustrojbene su jedinice ujedinjene u Zagrebu. Zavod danas ima tri laboratorija, a predstojnik je Nenad Bolf.

Zavod za tehnologiju nafte i petrokemiju osnovan je 1974. ujedinivši istoimene laboratorije i nastavnu djelatnost u Sisku i Zagrebu. Istaknuti su djelatnici Nevenka Adler, → Boris Prohaska, Katica Sertić-Bionda, → Zvonimir Janović, → Ante Jukić i dr. Danas raspolaže dvama laboratorijima, a predstojnica je Elvira Vidović.

Zavod za termodinamiku, strojarstvo i energetiku razvio se 1974. iz Kabineta za termodinamiku, koji su od početka 1960-ih vodili → Ivo Kolin i → Rajka Budin, a danas je predstojnik Veljko Filipan.

Zavod za reakcijsko inženjerstvo i katalizu osnovan je 1979. I prije njegova osnutka prve kolegije iz toga područja I. Brihta predavao je od 1949., a nakon 1960. Pavica Fuderer-Luetić. Među djelatnicima istaknuli su se → Zoran Gomzi, → Đurđa Vasić-Rački, → Stanka Zrnčević, → Vesna Tomašić, → Bruno Zelić i dr. Danas Zavod raspolaže trima laboratorijima, a predstojnik je B. Zelić

Zavod za industrijsku ekologiju razvio se 1979. iz dotadašnjega Laboratorija za tehničku mikrobiologiju. Slijedi tradiciju Zavoda za tehničku botaniku i tehničku mikrobiologiju koji je 1946. osnovao → Bogdan Varićak. Njegov rad nastavile su → Vera Johanides i Zlata Jurić, a Zavod za tehničku botaniku i tehničku mikrobiologiju reorganiziran je 1956. osnutkom Prehrambeno-tehnološkog odjela. Današnji zavod raspolaže jednim laboratorijem, a predstojnica je Marija Vuković Domanovac.

Zavod za inženjerstvo površina polimernih materijala razvio se 2005. iz dotadašnjega Zavoda za tehnologiju kože i obuće osnovanoga 1983.

Zavod za fiziku izrastao je 1995. iz dotadašnjega istoimenog kabineta.

Zavod za matematiku razvio se 1998. iz dotadašnjega istoimenog kabineta.


Ostali podatci
Vidi još...

Tehnički fakultet Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu 1919.–1929. Spomenica fakultetskog savjeta. U: Godišnjak Sveučilišta u Zagrebu 1924/25.–1928/29. Zagreb, 1929., str. 845–1193.

Tehnički fakultet Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Spomenica 1942.–1943. Zagreb, 1943.

Spomenica u povodu proslave 60-obljetnice kemijsko-tehnološkog studija na Sveučilištu u Zagrebu. Zagreb, 1980.

M. Kaštelan-Macan: Počeci kemijsko tehnološkog studija u Hrvatskoj. Zagreb, 1989.

Kemijsko-tehnološki studij 1919–1989. Zagreb, 1989.

Tehnički fakulteti 1919–1994. Zagreb, 1994.

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu 1919.–1999. Monografija. Zagreb, 1999.

M. Kaštelan-Macan: Vizionari kemijsko-inženjerskog studija. Zagreb, 2004.

Sveučilište u Zagrebu. Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije 1919.–2009. Monografija. Zagreb, 2009.

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Visokoškolska i znanstvenoistraživačka ustanova Sveučilišta u Zagrebu, koja izvodi sveučilišne studije u znanstvenim poljima kemijskog inženjerstva i kemije.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Zagreb
Godina osnutka
1919.
Povezani časopisi
Chemical and Biochemical Engineering Quarterly
Povezane ustanove
Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu,
Metalurški fakultet u Sisku,
Prehrambeno-biotehnološki fakultet u Zagrebu,
Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu,
Tehnički fakultet u Zagrebu,
Tekstilno-tehnološki fakultet

Kategorije i područja