Sabioncello, Petar (Sabiončelo) (Antofagasta, Čile, 11. VI. 1906 – Zagreb, 1. VII. 1987), kemijski inženjer, stručnjak za rudarsku kemiju.

Diplomirao je 1928. na Kemičko-inženjerskom odjelu Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu. Nakon završetka studija radio je u Južnoj Americi, u industriji salitre. Nakon povratka u Zagreb 1934. radio je na Veterinarskome fakultetu i u Veterinarskoj eksperimentalnoj stanici, te u Zavodu za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju Kemijsko-inženjerskog odjela Tehničkoga fakulteta. Godine 1946. prešao je na Rudarski odjel istoga fakulteta (→ Rudarsko-geološko-naftni fakultet), gdje je postao docent i predstojnik Zavoda za rudarsku kemiju; redoviti je profesor bio od 1957., prodekan Tehničkog fakulteta 1951–52. te starješina Rudarskoga odjela 1954–55; umirovljen je 1976. Bavio se kemijom i tehnologijom čvrstih goriva (posebno domaćega ugljena, za koji je izradio kartu nalazišta u Hrvatskoj i susjednim zemljama), korozijom građevnih materijala i tehnologijom cementa. Objavio je 12 knjiga, među kojima su najvažnije one u suautorstvu s → Ivanom Filipovićem: Laboratorijski priručnik za anorgansku tehničku kemijsku analizu I, II (1946., 1948) i Laboratorijski priručnik I, II, III (1960., 1962., 1965).