Filipović, Ivan (Sv. Ivan Zelina, 12. XII. 1911 – Zagreb, 11. VIII. 1998), kemijski inženjer, pionir u primjeni i razvoju polarografske metode za istraživanje kompleksnih spojeva.

Diplomirao je na Kemijsko-inženjerskom odjelu Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1935., gdje je doktorirao 1951. disertacijom Polarografske studije s bizmutovim amalgamom. Radio je u Željezari Zenica (od 1935), u Zagrebu u Institutu za goriva, rude i metalurgiju (od 1941), te na Farmaceutskome fakultetu (od 1946), gdje je 1951. postao docent. Od 1954. bio je zaposlen na Tehničkome (poslije Tehnološki) fakultetu u Zagrebu kao izvanredni profesor, a od 1961. kao redoviti; umirovljen je 1982. Na tom je fakultetu predavao kolegije Opća i anorganska kemija I i II te Polarografska analiza, bio osnivač i predstojnik Zavoda za opću i anorgansku kemiju (1954–82) i dekan (1966–68).

Bio je pionir u primjeni i razvoju polarografske metode u Hrvatskoj, a znanstveno se bavio i koordinacijskom kemijom, posebno ravnotežama u otopinama kompleksa, elektrodnim procesima na živinim elektrodama, kinetikom elektrodnih procesa i pojavama inhibicije i adsorpcije. Autor je knjiga i udžbenika Laboratorijski priručnik za anorgansku kemijsku analizu I, II (s P. Sabioncellom, 1946, 1948) i Opća i anorganska kemija (sa S. Lipanovićem, 1973–1995). Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« (1975), Nagrade za životno djelo iz područja publicistike »Davorin Trstenjak« (1985) i drugih istaknutih priznanja.