Damjanić, Anđelko (Split, 2. VIII. 1922 – Zagreb, 21. IX. 1975), kemijski inženjer, stručnjak za organsku kemiju, aromatično i ljekovito bilje.

Diplomirao je na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1951., a doktorirao na Farmaceutsko-biokemijskome fakultetu u Zagrebu 1970. disertacijom Furokumarini lišća dalmatinskih sorata Ficus carica L. (mentor B. Akačić). Radio je u tvornici Jugovinil u Kaštel Sućurcu (1951–61). Jedan je od utemeljitelja Kemijsko-tehnološkoga fakulteta u Splitu, gdje je 1961. postao docent i voditelj Zavoda za organsku kemiju, te izvanredni profesor 1970. Bio je prodekan (1962–64., 1972–74) i dekan (1964–66) toga fakulteta. Istaknuo se modernizacijom nastavnih planova te nastojanjima oko osnutka Sveučilišta u Splitu. Bavio se prirodnim organskim spojevima izoliranima iz dalmatinskog → ljekovitog i aromatičnog bilja. Autor je udžbenika Organska kemija I, II (1966., 1971) i Uvod u znanstveni rad (1972) te knjige Aromatsko i ljekovito bilje (1969).