Podhorsky, Rikard (Milano, 28. VI. 1902 – Zagreb, 21. VIII. 1994) kemijsko-tehnološki inženjer, začetnik modernoga kemijskog inženjerstva u Hrvatskoj.

Osnovnu i srednju školu završio je na Sušaku, a diplomirao je 1925. na Tehničkoj visokoj školi u Pragu. Od 1926. radio je kao asistent u Zavodu za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju Kemijsko-inženjerskog odjela Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije), koji je vodio Franjo Hanaman. Usavršavao se na pariškom sveučilištu Sorbonni (1928–29), gdje je započeo s izradbom disertacije Studije o koroziji metala, kojom je doktorirao na matičnome fakultetu 1931. Ondje je redoviti profesor bio od 1945., dekan fakulteta 1945–50. i starješina Kemijskog odjela 1951–52. S → Ivanom Brihtom napisao je knjigu o postanku, metodama i socijalnoj ulozi znanosti Nauka, tehnika i život (1933). Zbog postavki iznesenih u knjizi i stajalištâ o odnosu znanosti i filozofije, sudjelovao je 1937–40. u tzv. sukobu na ljevici, zbog čega je bio kritiziran i nakon rata. U nemilost vlasti došao je i zbog zauzimanja za autonomiju Sveučilišta, pa je 1952. naredbom Vlade bio premješten u Glavnu direkciju za kemijsku industriju NR Hrvatske i uklonjen sa Sveučilišta. Od 1953. do 1959. radio je u Institutu za lake metale u Zagrebu, a zatim od 1959. do umirovljenja 1974. u Leksikografskome zavodu. Godine 1972. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo, a 1990. poništen je ukaz o njegovu uklanjanju sa Sveučilišta te je 1994. odlukom rektora posmrtno rehabilitiran.

Znanstveno se bavio korozijom i zaštitom materijala, kemijskim, tehničkim i ekonomskim aspektima sinteze amonijaka te kvalitetom domaćih ugljena. Svojim inženjerskim pristupom osuvremenio je nastavu anorganske kemijske tehnologije, u koju je uveo kemijsko-tehnološko računanje, a 1947. i novi kolegij Operacije kemijske industrije. Među ostalim bio je jedan od utemeljitelja Jugoslavenskog hemijskog društva 1927., njegov prvi tajnik te predsjednik 1946–51. Podhorsky je kao erudit i znanstvenik, predavač i pisac znatno pridonio razvoju i popularizaciji znanosti i tehnike u nas. Posebno se ističe njegov doprinos osmišljavanju i izdavanju kapitalnoga djela hrvatske tehničke kulture – Tehničke enciklopedije, kojoj je bio pokretač i glavni urednik prvih pet svezaka (1955–74). Njegovim je imenom nazvana godišnja nagrada HATZ-a.