Seiwerth, Rativoj (Osijek, 28. I. 1916 – Zagreb, 29. X. 2000), kemijski inženjer, stručnjak za sintezu organskih spojeva.

Diplomirao je na Kemijskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1939. Postavši asistentom Vladimira Preloga u Zavodu za organsku kemiju, na njegov je poticaj i uz njegovu pomoć izradio disertaciju O sintezi adamantana, kojom je doktorirao 1943. Općenito se smatra da je sinteza adamantana razvijena u sklopu njegova tadašnjeg rada najviše ostvarenje Prelogove škole organske kemije u Zagrebu. Nakon Prelogova odlaska u Švicarsku 1941., Seiwerthu su povjerena predavanja iz organske kemije, te je 1943. promaknut u docenta. Političkim promjenama 1945. završila je njegova akademska karijera, ali je nastavio rad kao kemičar i istraživač. Isprva je bio pogonski inženjer u Tvornici ulja, a zatim je od 1946. radio u Institutu za industrijska istraživanja u Zagrebu. Godine 1952. postao je prvi direktor i organizator rada po namjenskim laboratorijima novoosnovanog Plivina istraživačkog instituta. Nastavivši suradnju s Prelogom, u sljedećih je deset godina, koliko je bio na čelu instituta (do 1963), u redovitu proizvodnju uvedeno mnoštvo organskih spojeva, najviše lijekova, što je uzdignulo Plivu u svjetski prepoznatljivo farmaceutsko poduzeće.

Napose se bavio sintezom novih spojeva iz područja bicikličkih amina, furana, tetrahidrofurana, tetrahidropirana i penicilina. Razradio je postupke za proizvodnju vitamina B₆, sulfonamida, antihistaminika, diuretika, tetraciklina i dr. Bio je 1954–61. pročelnik III. biokemijske grupe Instituta Ruđer Bošković, od 1963. Plivin znanstveni savjetnik. Od 1988. bio je dopisni član JAZU-a.