Golub, Ljubo (Ogulin, 3. X. 1922 – Zagreb, 25. XI. 1996), geolog, stručnjak za petrografiju.
Diplomirao je 1953. te doktorirao 1960. disertacijom Petrografija i petrogeneza eruptivnih stijena Kozare na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Od 1945. radio je u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, 1947–49. kao nastavnik u Donjem Miholjcu, Dubrovniku i Zagrebu, 1949–60. u Mineraloško-petrografskome muzeju u Zagrebu, od 1960. na Rudarskom odjelu Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu (→ Rudarsko-geološko-naftni fakultet), gdje je u zvanje redovitoga profesora izabran 1970. Umirovljen je 1975. Predavao je kolegije iz područja kristalografije, mineralogije i mikrofiziografije petrogenih minerala i stijena. Obnašao je dužnost dekana Fakulteta (1970−72). Bavio se petrografijom eruptivnih, sedimentnih i niskometamorfnih stijena. Glavno područje njegova istraživanja bile su magmatske stijene, osobito trijaske, na području Dalmacije, Hrvatskog zagorja i u Crnoj Gori, te mlađe eruptivne stijene u Slavoniji i Baranji.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Spomenica 1939–1969. Zagreb, 1971., str. 52.
I. Penzar: GOLUB, LJUBO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, 2002., str. 38.