Objavljeno: .
Ažurirano: 18. ožujka 2021.

Prelog, Vladimir (Vlado), (Sarajevo, 23. VII. 1906 – Zürich, 7. I. 1998), kemičar, stručnjak za organsku kemiju i stereokemiju, nobelovac.

Gimnaziju je polazio u Osijeku i Zagrebu. Osječki mu je profesor Ivan Kuria pobudio zanimanje za kemiju, pa je Prelog uz njegovu pomoć već 1921. objavio svoj prvi znanstveni rad. Diplomirao je 1928. na Kemijsko-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole u Pragu, gdje je 1929. doktorirao kod uglednog češkog kemičara Emila Votočeka disertacijom O kyselině 3,12-dihydroxypalmitové, necukerné složce kyseliny rhamnokonvolvulinové. Nakon odsluženoga vojnog roka vratio se u Prag, gdje je do 1934. radio u poduzeću Gotharda J. Dříze kao voditelj laboratorija za proizvodnju rijetkih kemikalija. Ondje je istraživao mogućnost sinteze kinuklidinskoga dijela molekule kinina te moguće protumalarijsko djelovanje više reakcijskih međuprodukata, a rezultate je objavio u 25 znanstvenih radova.

Zagrebačko razdoblje

Na poziv Kemijsko-inženjerskog odjela zagrebačkoga Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog iženjerstva i tehnologije) vratio se u Zagreb 1934. te je kao docent počeo predavati organsku kemiju 1935. Od iste je godine bio predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a 1941. izabran je za izvanrednoga profesora. Na Fakultetu je modernizirao nastavu kemije uvođenjem u program preparativne organske kemije, sastavljanjem nastavnoga materijala prema kojem je 1942. tiskan udžbenik Organska kemija I–II te opremanjem studentskoga laboratorija suvremenim uređajima uz pomoć poduzeća Kaštel d. d. (poslije → Pliva), s kojim je uspostavio i znanstvenu suradnju. Nastavio je rad započet u Pragu, usredotočivši se na sintezu kemoterapeutika te istraživanje alkaloida kore kininovca i nekih alkaloidnih bicikličkih baza. U Kaštelu je 1936. potaknuo osnivanje Istraživačkoga laboratorija s kemijskim i farmakološkim odjelom te sa svojim diplomantima i doktorandima (→ Ljubomir Trinajstić, → Ernest Rajner) pripravio potpuno nove spojeve za proizvodnju lijekova, među kojima je najpoznatiji sulfonilamid, vrlo djelotvoran antibakterijski lijek (→ antibiotici), patentiran 1937. pod nazivom Streptazol. S asistentom → Rativojem Seiwerthom prvi je uspio sintetizirati naftni ugljikovodik adamantan, po čemu je postao svjetski poznat. Tijekom djelovanja u Zagrebu objavio je sa suradnicima pedesetak znanstvenih radova. Skupina njegovih učenika i znanstvenih suradnika (među ostalima i → Smiljko Ašperger, → Viktor Hahn, → Dragutin Kolbah), poslije nazvana Prelogovom zagrebačkom školom organske kemije, postignula je zapaženu sveučilišnu i znanstvenu karijeru na zagrebačkim fakultetima, u → Institutu Ruđer Bošković (sv. 4) i Plivinu Istraživačkom institutu.

Lijek Streptazol tvornice Kaštel, 1937., Hrvatski muzej medicine i farmacije, Zagreb

Švicarsko razdoblje

Potkraj 1941. Prelog je otišao iz Zagreba i uz pomoć → Lavoslava Ružičke (sv. 4) zaposlio se u njegovu Laboratoriju za organsku kemiju visoke tehničke škole u Zürichu (ETH Zürich). Ondje je od 1942. bio privatni docent, od 1945. naslovni, od 1947. izvanredni te od 1950. do umirovljenja 1976. redoviti profesor. Bio je voditelj Laboratorija 1957–65. Na ETH-u je s E. Gäumannom predvodio skupinu organskih kemičara i mikrobiologa koji su istraživali mikrobne metabolite te otkrili, odredili konstituciju i sintetizirali feroksiamin i izolirali rifamicin, nonacitin i boromicin. Nakon što je 1957. preuzeo Ružičkino mjesto predstojnika Laboratorija za organsku kemiju, nastavio je njegove reforme, uspjelo povezavši tradicionalnu i modernu organsku kemiju te pretvorivši ETH u svjetski poznatu školu organske kemije. Pratio je napredak organske kemije u Hrvatskoj, zauzimao se za modernizaciju nastavnih programa s više praktičnoga rada u laboratorijima te školovao nekoliko hrvatskih stručnjaka (→ Stanko Borčić). Nakon umirovljenja svojim je stipendijama omogućio nekolicini hrvatskih organskih kemičara doktorske i poslijedoktorske specijalizacije na ETH-u, istražujući s njima područje krunastih etera.

Znanstveni doprinos i priznanja

Prelog je imao široko područje znanstvenoga interesa, no većina mu je radova iz stereokemije. Pridonio je objašnjenju strukture steroida, triterpena, kinina, strihnina, solanina i drugih alkaloida, a njegova sustavna istraživanja stereoselektivnosti mikrobnih i enzimskih reakcija rezultirala su empirijskim pravilom koje predviđa konformacijske odnose reaktanata i produkata (Prelogovo pravilo). Baveći se geometrijskim svojstvima molekula, o tom je području stereokemije, koje je nazvao kemijskom topologijom, 1967–69. objavio niz članaka. Uočivši potrebu za jednoznačnim opisom konfiguracije stereoizomera, s R. S. Cahnom i C. Ingoldom predložio je sveobuhvatan sustav kategorizacije i specifikacije molekulske kiralnosti, nazvan Cahn-Ingold-Prelogovim pravilima (CIP-pravila), koji se primjenjuje i danas. Rezultate istraživanja objavio je u 417 znanstvenih radova. Autor je knjige Lavoslav Ružička 1887–1976 (s O. Jegerom, 1987). Isticao je značenje sprege znanosti i proizvodnje, potkrijepivši to rezultatima vlastita rada (tridesetak prihvaćenih patenata).

Vladimir Prelog prima Nobelovu nagradu od švedskog kralja 1975.

Bio je predsjednik Švicarskoga kemijskog društva 1972–74. i član Upravnoga odbora poduzeća Ciba-Geigy 1960–78. Za doprinos stereokemiji molekula i reakcija podijelio je s J. W. Cornforthom Nobelovu nagradu za kemiju 1975. Dobitnik je Medalje »Božo Težak« 1989. i jubilarne nagrade Plive 1996. Bio je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te više inozemnih sveučilišta, počasni član mnogih udruga i akademija, među ostalim HAZU-a i Papinske akademije znanosti, počasni predsjednik bijenalnoga skupa Ružičkini dani te društva Almae matris alumni Croaticae Zagrebačkoga sveučilišta. Od 1986. ETH godišnje organizira Prelogovo predavanje i za doprinose stereokemiji dodjeljuje zlatnu Prelogovu medalju, a Pliva i Hrvatsko kemijsko društvo od 1996. svake druge godine mladim kemičarima dodjeljuju Nagradu »Vladimir Prelog« za znanstvena postignuća u organskoj kemiji. Njemu u čast osnovano je 1998. švicarsko-hrvatsko društvo »Vladimir Prelog« u Zürichu. Po njemu su nazvani stipendija Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak, Prirodoslovna škola u Zagrebu i Akademski pjevački zbor koji djeluje u okviru Društva diplomiranih inženjera i prijatelja kemijsko-tehnološkog studija Sveučilišta u Zagrebu. Poprsja u bronci postavljena su mu u Perivoju hrvatskih velikana u Osijeku (autor Marijan Sušac) i u Plivinu Istraživačkom institutu (Kuzma Kovačić), portret u bronci u zgradi Fakulteta kemijskoga inženjerstva i tehnologije u Zagrebu (Ivica Antolčić) i inačica u Tehničkoj visokoj školi u Pragu, a figura u bronci u Parku nobelovaca u Mostaru (Zoran Jurić). Proglašen je počasnim građaninom Zagreba 1989., Sarajeva 1992. i Osijeka 1994.


Ostali podatci
Što pročitati?

M. Kaštelan-Macan: Vizionari kemijsko-inženjerskoga studija. Zagreb, 2004., str. 155–171.

V. Prelog: Moja 132 semestra studija kemije (prijevod s engleskoga). Zagreb, 2007.

M. Kaštelan-Macan: Živa baština Vladimira Preloga. Zagreb, 2008.

M. Dumić, K. Kovačević: Ogledi o Vladimiru Prelogu. Zagreb, 2010.

Iz arhive LZMK-a

M. Kaštelan-Macan: PRELOG, VLADIMIR. Hrvatski biografski leksikon, sv.  , 2015., str.

Prelog, Vladimir

Kemičar, stručnjak za organsku kemiju i stereokemiju, nobelovac.

Opći podatci
Ime
Vladimir (Vlado)
Prezime
Prelog
Mjesto i datum rođenja
Sarajevo (BiH), 23. 07. 1906.
Mjesto i datum smrti
Zürich, 07. 01. 1998.
Povezane ustanove
Povezana poduzeća
Pliva d. d.
Povezane udruge
Hrvatsko kemijsko društvo

Kategorije i područja
Kategorija