Hahn, Viktor (Budimpešta, 21. VIII. 1912 – Zagreb, 17. V. 1970), kemijski inženjer, stručnjak za preparativnu organsku kemiju.

Diplomirao je na Kemijsko-inženjerskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1934., gdje je 1935. bio asistent volonter → Franje Hanamana, a potom → Vladimira Preloga. Na Prelogov je prijedlog otišao 1936. u Pariz, gdje je radio u laboratoriju za terapeutsku kemiju Instituta Pasteur, te 1938. doktorirao na pariškoj Sorbonni (l’Université de Paris) disertacijom Synthèse et étude pharmacologique de nouvelles bases quinoléiniques à fonction éther-oxide aminée. Vrativši se u Zagreb, zaposlio se u tvornici Kaštel (→ Pliva) kao voditelj istraživačkog odjela, te nastavio suradnju s Prelogom. Od 1946. radio je na Tehničkome fakultetu, od 1958. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Organska kemija, Kemija sintetskih lijekova, Moderne metode u organskoj kemiji. Od dolaska na fakultet bio je pročelnik Zavoda za organsku kemiju, uredio je Laboratorij preparativne organske kemije (1949), bio je starješina Kemijsko-tehnološkog odsjeka (1956–57., 1961–62), prodekan (1953–55., 1959–60) i dekan (1958–59). U Zagrebu je bio jedan od pokretača i pročelnik IV. biokemijske grupe Instituta Ruđer Bošković (1955), pročelnik sveučilišnog Odjela za sintetsku organsku kemiju i biokemiju (od 1960), a predavao je i na poslijediplomskome studiju Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (od 1961).

Stručno i znanstveno bavio se preparativnom organskom kemijom, posebice sintezom lijekova, te kemijom heterocikličkih spojeva, sintezom i istraživanjem tioamida, kemijom difeniletera. Autor je udžbenika Organska kemija za VIII. razred gimnazije (s M. Krajčinovićem, 1947–56), Organska kemija I, II (1947) i dr. Bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva (1958–60).