Karaman, Boris (Drvar, 15. X. 1931 – Zagreb, 14. VII. 2020), kemijsko-tehnološki inženjer, stručnjak za područje organske kemije i bojenje tekstila.

Diplomirao je 1957. na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Kemijsko-prehrambeno-rudarskoga fakulteta (od akademske godine 1957/58. Tehnološki fakultet) u Zagrebu, na kojem je 1965. doktorirao disertacijom Sintetske studije u redu furanskih spojeva – prilog poznavanju diamina furanskog reda (mentor → V. Hahn). Nakon završetka studija radio je kao istraživač u Tvornici farmaceutskih i kemijskih proizvoda Pliva do 1959., kada se zaposlio na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehnološkoga fakulteta. Godine 1978. prešao je u novoosnovani OOUR Tekstilno inženjerstvo u sastavu Fakulteta, a nastavni je rad nastavio 1991. na novoosnovanom →  Tekstilno-tehnološkom fakultetu, od 1999. u zvanju redovitoga profesora. Na Fakultetu je bio prodekan (1984–90; 1995–98) i dekan (1990–95), te predsjednik Znanstveno-nastavnoga vijeća OOUR-a Institut za tekstil i odjeću (1982–84). Umirovljen je 2002.

Područje njegova znanstvenog i stručnog interesa uključuje organsku kemiju i proces bojenja tekstila, na čemu se temelje i nastavni kolegiji koje je predavao (Organska kemija u tekstilu, Tehnologija bojadisanja, Procesi bojadisanja i dr.). Suautor je udžbenika Uvod u organsku kemiju (s V. Tralić-Kulenović i L. Fišer-Jakić, 2004) i Osnove teorije bojenja tekstila (s Đ. Parac-Osterman, 2013).