Rajner, Ernest (Sarajevo, 23. III. 1911 – Pariz, 10. VI. 1998), kemijski inženjer, stručnjak za razvoj kemijsko-farmaceutskih proizvodnih postupaka.
Kemiju je diplomirao na Tehničkome fakultetu u Beogradu 1934. Od 1936. radio je u poduzeću Kaštel (→ Pliva) u Zagrebu, gdje je ostvario karijeru. U suradnji s → Vladimirom Prelogom i → Ljubomirom Trinajstićem 1938. razvio je tehnološki postupak za proizvodnju prvoga sulfonamidnog bakteriostatika trgovačkoga naziva Streptazol, učinivši Kaštel jednim od prvih proizvođača toga lijeka u svijetu. Razvio je 1939. postupke proizvodnje dietilamida nikotinske kiseline i poluindustrijske proizvodnje L-askorbinske kiseline. Za proizvodnju kemijsko-farmaceutskih proizvoda projektirao je više postrojenja. Od 1960. bio je direktor izgradnje i jedan od glavnih projektanata postrojenja za proizvodnju vitamina C (1953) te oksitetraciklina u suradnji sa → Zrinkom Tamburašev i → Gavrom Tamburaševim (1959). U to je doba predavao na Višoj kemijskoj školi u Zagrebu. Od 1965. radio je u kemijskom i farmaceutskom poduzeću Rhône Poulenc u Parizu, gdje je umirovljen 1975. Za uspješno stručno djelovanje i doprinos gospodarskom razvoju primio je mnogobrojna javna priznanja.
RAJNER, ERNEST. Židovski biografski leksikon, radna verzija, mrežno izdanje