Tamburašev, Zrinka (Sisak, 22. IX. 1921 – Zagreb, 24. IV. 2003), kemijska inženjerka, stručnjakinja za sintezu makrolida.

Na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu diplomirala je 1948. i doktorirala 1965. disertacijom Studije u redu eritromicina – sinteza eritromicin oksima, 9-amino eritromicina i njihovih derivata. Radila je u Istraživačkom institutu farmaceutskoga poduzeća → Pliva u Zagrebu, gdje je (1972–74) bila voditeljica skupine za polusintetske makrolide, (1974–78) odjela za prirodne spojeve, a nakon toga vodila je istraživanja na području baznih sirovina. Sa → Slobodanom Đokićem radila je sredinom 1960-ih na derivatima eritromicina A te na sulfonamidnim derivatima eritromicilamina, s idejom da se kombiniraju svojstva eritromicina i sulfonamida. Godine 1974. započela je rad na sintezi pojedinih faza za pripravu azitromicina, a rezultati tih istraživanja poljuljali su dotadašnje poimanje o makrocikličkome prstenu eritromicina kao nositelju antibakterijske aktivnosti makrolida. U suradnji sa S. Đokićem, → Gorjanom Radobolja-Lazarevski i → Gabrijelom Kobrehel razvila je 1979–81. azitromicin (derivat eritromicina), djelatnu tvar antibiotika koji je 1988. plasiran pod nazivom Sumamed (od 1991. na američkom tržištu Zithromax). Osmislila je i postupak izolacije antibiotika oksitetraciklina u njegovoj industrijskoj proizvodnji, bavila se kemijskim transformacijama antibiotika tetraciklinskoga reda i eritromicina. Suautorica je patenata koji su štitili pripravu oksima eritromicina A i eritromicilamina, važnih intermedijera u sintezi druge generacije makrolidnih antibiotika (azitromicina, klaritromicina, roksitromicina i diritromicina). Kao jedna od autora azitromicina dobitnica je nagrade Zlatna kuna za životno djelo Hrvatske gospodarske komore (1998) i Nagrade HAZU-a (1998).