Đokić, Slobodan (Danilovgrad, Crna Gora, 30. XI. 1926 – Zagreb, 6. X. 1994), kemijski inženjer, stručnjak za makrolidne antibiotike.

U Zagrebu je na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehničkoga fakulteta diplomirao 1952., a na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu doktorirao 1957. disertacijom Sinteza nekih derivata pirolidina i bicikličkih amina. Usavršavao se 1955. i 1960–62. u Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Cambridgeu (SAD) te 1969. u Imperial Collegeu u Londonu. Od 1952. radio je u farmaceutskome poduzeću → Pliva, najprije u proizvodnji barbiturata, a potom u Plivinu Istraživačkom institutu. Ondje je od 1956. vodio Kemijsko-tehnološki odjel, od 1963. novoosnovani Odjel za kemiju prirodnih spojeva, te je 1971–90. bio direktor Instituta; umirovljen je 1992. Bavio se sintezom tio- i imino- barbiturata i sulfonamida. Sredinom 1960-ih sa suradnicima je započeo istraživanja kemijskih transformacija tetraciklinskih i eritromicinskih antibiotika. Patentirao je postupke za izolaciju oksitetraciklina, antibiotika kojega je proizvodnja u to doba počela u Plivi. Rad na kemijskim transformacijama oksitetraciklina usmjerio je prema posve novim derivatima, kao i prema polu-sintetičkim antibioticima metaciklinu i doksiciklinu.

Najvažnije područje njegova istraživanja bio je rad na kemijskim transformacijama makrolidnih antibiotika. Bio je voditelj tima u kojem je, sa → Zrinkom Tamburašev, → Gorjanom Radobolja-Lazarevski i → Gabrijelom Kobrehel, 1979–81. razvio azitromicin (derivat eritromicina), djelatnu tvar antibiotika koji je 1988. plasiran pod nazivom Sumamed (od 1991. na američkom tržištu Zithromax). U svjetskoj su stručnoj literaturi spojevi toga tipa poslije nazvani azalidima. Značaj tog antibiotika je u znatno povećanom spektru djelovanja u odnosu na prethodnike, dugom zadržavanju u organizmu te u nedostatku potrebe zaštite od želučanih kiselina.

Predavao je na Tehnološkome fakultetu u Zagrebu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) 1964–80. kolegij Procesi organske kemijske industrije.

Autor je mnogobrojnih radova i patenata te knjiga o razvoju kemijsko-farmaceutske industrije, poput Dugoročni razvoj farmacije (1983). Kao jedan od autora azitromicina dobitnik je nagrade Zlatna kuna za životno djelo Hrvatske gospodarske komore i Nagrade HAZU-a koje su toj skupini znanstvenika dodijeljene 1998. Američko kemijsko društvo dodijelilo mu je titulu Heroj kemije 2000.