Kolbah, Dragutin (Kohlbach, Kolbach) (Osijek, 9. XI. 1912 – Zagreb, 11. VII. 1990), kemijski inženjer, stručnjak za sintetsku organsku kemiju.

Diplomirao je 1935. na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničke visoke škole u Pragu, a doktorirao 1938. na → Tehničkome fakultetu (sv. 4) u Zagrebu disertacijom Sinteza nekih derivata piperazina sa hemoterapeutskim djelovanjem (mentor → V. Prelog). Od 1935. radio je na Tehničkome fakultetu (1938–39). kao Prelogov privatni asistent radeći na pripravi kinina. U topionici željeza i bakra Majdanpek u istoimenome gradu u Srbiji radio je 1939–41., 1941–43. u Domu narodnoga zdravlja u Tuzli, a 1945–46. u Tvornici porculana u Novom Sadu kao tehnički voditelj. Od 1946. bio je voditelj pogona odjela sulfonamida u farmaceutskome poduzeću → Plivi. Istodobno je predavao u srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu (1948–54). Od 1962. radio je na Farmaceutskome fakultetu (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet), od 1969. kao redoviti profesor. Bio je predstojnik Zavoda za organsku kemiju (1962–80). Umirovljen je 1983.

Bavio se prirodnim, biološki aktivnim tvarima, heterocikličkim spojevima i alkaloidima. Na tehničkoj visokoj školi u Zürichu (ETH Zürich) s V. Prelogom i → Lavoslavom Ružičkom (sv. 4) radio je na izolaciji alkaloida iz sirovina (1954–55), a na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru s Robertom Cooleyem Elderfieldom na pripravi spojeva s mogućim antikancerogenim djelovanjem (1960–62). Suautor je sedam patenata (1956–73), Priručnika za kemičare (1951) i udžbenika Organska kemija (1969). Bio je suradnik LZ-a.