Štambuk-Giljanović, Nives (Selca na Braču, 1. VI. 1947), kemijsko-tehnološka inženjerka, stručnjakinja za vode Dalmacije i ispitivanje kakvoće vode.

Diplomirala je 1971. na → Kemijsko-tehnološkome fakultetu u Splitu, a doktorirala 1981. na Tehnološkome fakultetu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu disertacijom Pokazatelji i indeksi kvalitete površinskih i podzemnih voda u Dalmaciji (mentor I. Dešković). Usavršavala se na Švicarskom federalnom institutu za istraživanje i tehnologiju voda (EAWAG) u Dübendorfu kraj Züricha (1979). Od 1973. radila je u splitskom Zavodu za zaštitu zdravlja (danas Nastavni zavod za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske), gdje je 1982–2012. bila voditeljica Laboratorija za ispitivanje voda (danas Odjel za kemijsko ispitivanje voda). Od 1985. predavala je kolegije iz područja zdravstvene ekologije na Medicinskome fakultetu u Splitu, gdje je od 2011. bila redovita profesorica. Dala je značajan znanstveni doprinos ocjenjivanju kakvoće vode. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova te knjiga Vode Dalmacije (1994), Vode Neretve i njezina porječja (1998) i Vode Cetine i njezina porječja (2002). Dobitnica je godišnje Nagrade »Josip Juraj Strossmayer« (2002) i državne Nagrade za znanost (za 2003).