Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu, visokoškolska i znanstvenoistraživačka ustanova Sveučilišta u Splitu osnovana 1960., koja izvodi sveučilišne studije u znanstvenim poljima kemijskog inženjerstva, kemije, prehrambene tehnologije i farmacije. Fakultet je 2020. imao 51 zaposlenoga te ga je do tada završilo gotovo 2500 studenata.
Povijest fakulteta
Obnovom i povećanjem kapaciteta industrijskih postrojenja nakon II. svj. rata pokazala se potreba za obrazovanjem kemijskih inženjera u Dalmaciji. Osnutku Kemijsko-tehnološkoga fakulteta u Splitu (KTF) pomogli su profesori Kemijsko-tehnološkog odjela Tehnološkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) Sveučilišta u Zagrebu. Nastava se kratko održavala na trima lokacijama, u Biskupovoj palači (teorijski dio nastave) te na Pedagoškoj akademiji i u Srednjoj medicinskoj školi (praktični dio nastave). Od 1962. fakultetska nastava održavala se u nadograđenoj zgradi Klasične gimnazije, a za laboratorijske je vježbe adaptiran dio zgrade Industrijske škole kemijskoga smjera u Kaštel Sućurcu. Fakultet je djelovao kao dio Sveučilišta u Zagrebu sve do 1974., kada je postao dio Sveučilišta u Splitu. Od 1978. do 1998. djelovao je kao Tehnološki fakultet Split, potom mu je vraćen prvotni naziv. Od 2016. djeluje u novoizgrađenom sveučilišnom kampusu Visoka, gdje zgradu u Ulici Ruđera Boškovića dijeli s Prirodoslovno-matematičkim i Pomorskim fakultetom.
| Dekani Kemijsko-tehnološkoga fakulteta u Splitu | |
| Božena Pelech-Tucaković | 1960–64. |
| Anđelko Damjanić | 1964–66. |
| Stjepan Lipanović | 1966–70., 1976–78., 1980–83. |
| Milan Zglav | 1970–72. |
| Ivica Mekjavić | 1972–74. |
| Urban Roje | 1974–76., 1987–89. |
| Ivo Vojnović | 1978–80., 1989–91. |
| Nedjeljka Petrić | 1983–87. |
| Ratimir Žanetić | 1991–95., 1999–2003. |
| Njegomir Radić | 1995–99. |
| Ivka Klarić | 2003–07. |
| Mladen Miloš | 2007–11. |
| Nenad Kuzmanić | 2011–13. |
| Zoran Grubač | 2013–15. |
| Igor Jerković | 2015–20. |
| Matko Erceg | od 2020. |
Nastava
Fakultet je u početku provodio kemijsko-tehnološki studij prema programu zagrebačkoga fakulteta, a od 1963. prema vlastitu programu prilagođenome potrebama kemijske industrije u Dalmaciji. Od 1982. studij je imao dva smjera, Kemijsko-tehnološki (od 1985. Kemijsko-tehnološki procesi) i Zaštita životne sredine (od 1997. Zaštita okoliša), a 2001. uveden je smjer Kemija i tehnologija mediteranskih kultura. Od 1972. izvodili su se poslijediplomski magistarski studiji (iz područja inženjerske kemije od 1972., iz područja kemije od 1983). Od 1977. izvodi se i stručni studij Kemijska tehnologija (prvotno Zaštita i očuvanje čovjekove okoline 1977–80), s prekidom 1998–2000. Taj je studij do danas imao nekoliko smjerova: Procesno-tehnološki (1980–98), Tehnologija polimera (1980–81), Prerada i primjena polimera (1986–98) i Prehrambena tehnologija (2001–14). Danas se uz preddiplomski stručni studij Kemijska tehnologija (od 2015) izvodi i preddiplomski stručni studij Zaštita i oporaba materijala.
Studiji su 2005/06. prilagođeni Bolonjskom procesu te se od tada izvode preddiplomski sveučilišni studiji kemije i kemijske tehnologije (sa smjerovima Kemijsko inženjerstvo i Zaštita okoliša). Akademske godine 2008/09. uvedeni su diplomski sveučilišni studiji Kemija (smjerovi Organska kemija i biokemija te Kemija okoliša) i Kemijska tehnologija (danas smjerovi Materijali i Zaštita okoliša, a u početku i smjer Mediteranske kulture), a 2019. uveden je i diplomski sveučilišni studij Chemical and Environmental Technology na engleskom jeziku. Na Fakultetu su se 2003–05. izvodile prve dvije godine zagrebačkog studija farmacije (Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta), a od akademske godine 2010/11. u suradnji s Medicinskim fakultetom u Splitu izvodi se integrirani preddiplomski i diplomski studij Farmacija. Akademske godine 2015/16. uveden je preddiplomski studij Prehrambene tehnologije, a 2018/19. i diplomski studij. Fakultet danas izvodi i sveučilišni poslijediplomski doktorski studij Kemijsko inženjerstvo u razvoju materijala i zaštiti okoliša (uveden 2005. kao Kemijsko inženjerstvo u razvoju materijala) te Kemija mediteranskog okoliša (uveden 2012).
Organizacija
Prvi su (osnovani 1960) fakultetski zavodi bili Zavod za analitičku kemiju i Zavod za organsku kemiju (2003–05. Zavod za organsku kemiju i prirodne spojeve) te katedre za fiziku i matematiku (1978–95. laboratoriji), koje je Fakultet dijelio s Elektrotehničkim fakultetom u Splitu, a od 1995. djeluju kao Zavod za fiziku i Katedra za matematiku. Godine 1961. osnovani su Zavod za kemijsko inženjerstvo, Zavod za anorgansku kemiju (danas Zavod za opću i anorgansku kemiju) te Zavod za fizikalnu kemiju, a zatim 1962. Zavod za anorgansku tehnologiju i metalurgiju (od 2007. Zavod za anorgansku tehnologiju), 1963. Zavod za organsku tehnologiju (1978–94. Laboratorij za petrokemiju i polimere) i 1982. Zavod za termodinamiku. Izdvajanjem dijela aktivnosti, iz Zavoda za fizikalnu kemiju nastao je 1991. Zavod za elektrokemiju i zaštitu materijala. Zbog daljnjih su potreba u industriji Dalmacije osnovani: 1999. Zavod za industrijsku ekologiju (od 2006. Zavod za inženjerstvo okoliša), 2003. Zavod za biokemiju i kemiju hrane (od 2006. Zavod za biokemiju), 2005. Zavod za kemiju okoliša te 2006. Zavod za prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju. Od 1978. fakultetski su zavodi organizirani u dva odjela: Odjel za inženjerstvo i tehnologije te Odjel za kemiju i kemiju okoliša, a od 2000. u dva odsjeka: Odsjek za inženjerstvo i tehnologije te Odsjek za kemiju. Fakultet je od samih početaka imao Knjižnicu koju je, jednako kao i nekoliko katedri, u početku dijelio sa splitskim Elektrotehničkim fakultetom.
Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu, Monografija 1960. – 2010. Split, 2010.
Kemijsko-tehnološki fakultet 1960. – 2010. Split, 2010.
Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu (1960–78)
Tehnološki fakultet Split (1978–98)
Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu (od 1998)