Bauman, Egon (Virovitica, 7. X. 1924 – Zagreb, 17. XI. 2016), kemijski inženjer, stručnjak za kemijsko i prehrambeno inženjerstvo.

U Zagrebu je na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehničkoga fakulteta (od 1957. Tehnološki fakultet) diplomirao 1950. te doktorirao 1976. disertacijom Komparativna ispitivanja hidrodinamskih karakteristika nekih novijih izvedbi destilacionih tavana. U Zavodu za anorgansku kemijsku tehnologiju Fakulteta zaposlio se već 1948. Od 1960. bio je asistent na kolegijima Kemijsko inženjerstvo i Tehnološke operacije na odjelima u Sisku Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu. Ondje je od 1965. radio u Zavodu za naftnu i petrokemijsku tehnologiju. Predavao je i kolegije Osnovi kemijskog inženjerstva, Poluindustrijska postrojenja i Projektiranje industrijskih postrojenja. Godine 1976. vratio se u Zagreb, na odjel Tehnološkog fakulteta koji je kasnije prerastao u → Prehrambeno-biotehnološki fakultet (PBF). U zvanje redovitog profesora izabran je 1978. Predavao je kolegije Kemijsko i prehrambeno inženjerstvo, Fenomeni prijenosa te Modeliranje i simuliranje procesa. Bio je dekan Tehnološkog fakulteta 1974–77., potkraj 1980-ih direktor Instituta za kemijsko-procesno inženjerstvo Tehnološkoga fakulteta. Na PBF-u je bio predstojnik Laboratorija za tehnološke operacije 1979–89., te dekan 1988–90. Umirovljen je 1991. Uz to, bio je i direktor Instituta za metalurgiju Željezare u Sisku (1962–64), a kao stručnjak UNESCO-a za kemijsko inženjerstvo radio je 1968–70. na Regional Engineering Collegeu u Warangalu u Indiji.

Najprije se bavio istraživanjima otpornosti plastičnih masa na utjecaj kemikalija, analizom kemijsko-tehnoloških sustava, dobivanjem i oplemenjivanjem anorganskih sirovina, a zatim povezivanjem kemijskog i prehrambenog inženjerstva. Bio je suosnivač te 1986–98. urednik časopisa Chemical and Biochemical Engineering Quarterly. U Saboru SR Hrvatske bio je delegat 1982–86.