Kunst, Branko (Zagreb, 28. IV. 1932 – Zagreb, 4. VII. 2019), kemijski inženjer, stručnjak za fizikalnu kemiju.

Diplomirao je 1956. na Tehnološkome fakultetu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu, gdje je doktorirao 1962. disertacijom Elektrokemijske studije kontakta elektrolit-elektrolit (mentor → B. Lovreček). Usavršavao se u Ottawi (1968–70). Nakon što je završio studij radio je u tvornici sode u Lukavcu u BiH (1956–57) i Jugokeramici u Zaprešiću (1958–59). Od 1959. bio je zaposlen u Zavodu za fizikalnu kemiju zagrebačkog Fakulteta, od 1972. kao redoviti profesor; umirovljen je 2002. Predavao je kolegije Fizikalna kemija, Koloidna kemija, Fizikalna kemija makromolekula i dr. Bio je starješina Kemijsko-tehnološkog odsjeka (1967–68) i prodekan Fakulteta (1991–93), suosnivač i voditelj poslijediplomskoga studija makromolekularne znanosti (1974–80), pokretač i voditelj Bibliotečno-informacijskoga centra Fakulteta.

Područje njegova znanstvenog interesa bila je fizikalna kemija membranskih sustava, osobito mehanizam priprave i poroznost reverznoosmotskih i ultrafiltracijskih membrana. Kemijskoinženjerski je obrađivao membranske postupke čišćenja voda, posebno desalinizaciju morske vode. Bavio se i fizikalnom kemijom polimera te koloidnom kemijom. Njegov tridesetogodišnji, pionirski rad na istraživanju membranskih separacijskih procesa je praktično potvrđen projektiranjem i postavljanjem (1998–2001) membranskoga desalinizatora za vodoopskrbu Lastova te dvaju takvih uređaja na Mljetu. Autor je i drugih projekata za membransku obradbu voda, te dvaju patenata iz tog područja. Autor je knjige Desalinacija (s H. Ivekovićem i S. Ivićem, 1995). Osnivač je i predsjednik Društva diplomiranih inženjera i prijatelja Kemijsko-tehnološkoga studija u Zagrebu AMACIZ (1990–2000). Dobitnik je Nagrade za životno djelo (1998). Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu je od 2006.