Lovreček, Branko (Zagreb, 18. IX. 1920 – Zagreb, 18. IV. 1996), kemijski inženjer, stručnjak za elektrokemiju.

Diplomirao je na Kemijskom odjelu Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1943., gdje je doktorirao 1952. disertacijom Elektrokemijska oksidacija nikotina uz prenosioc kisik (mentor → M. Karšulin). Honorarno je radio u Institutu za industrijska istraživanja (od 1945), a 1946. zaposlio se u Zavodu za fizikalnu kemiju Tehničkoga fakulteta; od 1963. bio je redoviti profesor, a umirovljen je 1982. Predavao je kolegije Tehnička elektrokemija, Elektrometalurgija, Elektrokemija, Tehnološki elektrokemijski procesi, Elektrokemijski reakcijski mehanizmi i Korozija i zaštita materijala. Na Fakultetu je utemeljio Zavod za elektrokemiju i elektrokemijsku tehnologiju i bio njegov dugogodišnji predstojnik (1960–79), te starješina Kemijsko-tehnološkog odsjeka (1960–61). Znanstveno se usavršavao na sveučilištu Imperial College u Londonu (1952–53) i na Pennsylvanijskom sveučilištu u Philadelphiji (1957–59., 1968–69). Bavio se korozijom, elektrokemijskim inženjerstvom, mehanizmima elektrodnih reakcija, adsorpcijskim pojavama, elektrokemijom poluvodiča, organskom elektrokemijom, bioelektrokemijom, oksidnim slojevima, fotoelektrokemijom i dr.