Marek, Ivan (Zagreb, 16. I. 1863 – Zagreb, 11. XI. 1936), kemičar, prvi profesor organske kemije na zagrebačkoj Tehničkoj visokoj školi.

Diplomirao je 1886. na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu, te bio među prvim kemičarima koji su završili studij na tom fakultetu. Radio je kao srednjoškolski profesor u Zemunu, a od 1898. bio je profesor u Graditeljskoj i obrtnoj školi u Zagrebu. Na prijedlog → Vladimira Njegovana zaposlio se 1919. u novoosnovanoj Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu, gdje je 1920. postao redoviti profesor organske kemije. Bio je utemeljitelj (1922) i prvi predstojnik Zavoda za organsku kemiju Kemičko-inženjerskog odjela Tehničke visoke škole (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije), koji je vodio do umirovljenja 1933; prodekan Škole bio je 1922–24. i 1925–26.

Bavio se prirodnim spojevima, elementarnom analizom organskih spojeva i određivanjem parafina u asfaltu. Usavršio je peć za elementarnu analizu uvođenjem električnoga umjesto plinskoga zagrijavanja te spaljivanjem uzorka bez uporabe katalizatora (tzv. Marekova peć). Peć se po njegovoj zamisli počela proizvoditi u Znanstvenome zavodu, zagrebačkom poduzeću za proizvodnju i promet laboratorijskim potrepštinama Franje Brösslera. Autor je prvoga srednjoškolskog udžbenika organske kemije na hrvatskom jeziku Organska kemija ili kemija ugljikovih spojeva s osobitim obzirom na djake velikih realaka, a donekle i na farmaceute, koji je u vlastitoj nakladi tiskao u Zemunu 1890.