Plotnikov, Ivan (Plotnikow; Ivan Stepanovič, Johann Stephan) (Tambov, Rusija, 4. XII. 1878 – Zagreb, 31. VII. 1955), fizikalni kemičar, pionir klasične znanstvene fotokemije, utemeljitelj nastave fizikalne kemije u Zagrebu.

Diplomirao je fiziku i matematiku u Moskvi 1901., a do 1907. usavršavao se u Leipzigu kod Wilhelma Ostwalda, tada vodećega svjetskog fizikalnoga kemičara. Ondje je doktorirao 1905. disertacijom Reaktionsgeschwindigkeiten bei tiefen Temperaturen. Godine 1908. zaposlio se kao asistent na Moskovskom sveučilištu, gdje je 1912. utemeljio prvi fotokemijski laboratorij u Rusiji, od 1914. bio je upravitelj Kemijskog instituta, a 1915. postigao je drugi doktorat iz područja fotokemije (obranio ga je u Odesi) i 1916. postao redoviti profesor. Godine 1917. povukao se na svoje imanje, nakon revolucije otišao je u Harkov, a zatim uz pomoć njemačkih znanstvenika, poglavito Walthera Hermanna Nernsta, u Berlin, gdje je radio u Fotokemijskom odjelu tvornice Agfa. Zauzimanjem → Vladimira Njegovana došao je 1920. u Zagreb, gdje je kao redoviti profesor Kemičko-inženjerskog odsjeka Tehničke visoke škole (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije; FKIT) osnovao, organizirao i opremio Zavod za fiziku i fizikalnu kemiju te pokrenuo nastavu iz tog područja. Predavao je kolegije Tehnička fizika i Fizikalna kemija; umirovljen je 1943. Bio je starješina Odjela (1926–27., 1943).

Bavio se fotofizikom (bio je među pionirima u tom području) i fotokemijom, obradio je fotokemijsku kinetiku i dao temelje klasične znanosti o brzini fotokemijskih reakcija; proučavao je pojave vezane uz ultraljubičasto zračenje. Konstruirao je više mjernih i demonstracijskih uređaja i instrumenata, koji su izrađeni u zagrebačkim poduzećima. Bio je pokretač i prvi urednik medicinskoga znanstvenog časopisa Radiologica, koji je u Berlinu izlazio od 1937. do početka II. svj. rata. Istaknuo se kao popularizator znanosti, organizator znanstvenih kolokvija, pisac i predavač. Autor je desetak knjiga, među kojima su Fotokemija (Photochemie, 1910), Fotokemijska ispitna tehnika (Photochemische Versuchstechnik, 1912), Udžbenik opće fotokemije (Lehrbuch der allgemeinen Photochemie, 1920), Osnove fotokemije (Grundriss der Photochemie, 1923). Od 1915. nagrada za najboljega mladog znanstvenika FKIT-a nosi njegovo ime.