Pilić-Rabadan, Ljiljana (Beograd, 2. V. 1930 − Kaštel Lukšić, 30. III. 2017), strojarska inženjerka, stručnjakinja za hidrauličke strojeve.

Diplomirala je 1957. na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) u Zagrebu, a doktorirala 1972. disertacijom Utjecaj nekih geometrijskih parametara rotora na karakteristike kavitacije radijalno-aksijalnih pumpi na Politehničkom sveučilištu u Temišvaru (Universitatea Politehnica Timișoara). U razdoblju 1957−61. u Zenici je radila u Željezari, a potom do 1975. na Metalurškom fakultetu kao asistentica i docentica. U Zavodu za strojarstvo i brodogradnju Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu radila je od 1975., a u zvanje redovite profesorice izabrana je 1981. Umirovljena je 2000. Ustrojila je i od 1976. bila voditeljica Katedre za mehaniku fluida, surađivala je na osnivanju Laboratorija za hidrauličke strojeve, poslijediplomskoga studija strojarstva na FESB-u te ispitne stanice za vjetroenergetiku u ratnoj luci Lora. Nastavu je održavala iz kolegija Mehanike fluida, Hidraulički strojevi i Hidroenergetska i aeroenergetska postrojenja. Sudjelovala je u izradbi nacionalnoga energetskog programa PROHES – ENWIND, surađivala u programu Ujedinjenih naroda za Mediteran, vodila tri znanstvena projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja RH te više projekata u suradnji s gospodarstvom.

Autorica je više knjiga i skripata iz hidromehanike, mehanike fluida i hidrauličkih strojeva te udžbenika Hidroenergetska i aeroenergetska postrojenja (s D. Stipančev, Z. Milas, 1996) i Vodne turbine i pumpe, vjetroturbine (1999). Bila je članica HATZ-a od 1994., te član emeritus od 2001.