Premerl, Tomislav (Zagreb, 5. XI. 1939 – Zagreb, 7. IV. 2018), arhitekt, teoretičar i povjesničar arhitekture, stručnjak za povijest moderne arhitekture u Hrvatskoj.

Diplomirao je 1969. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1985. disertacijom Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Nova tradicija. (mentor: → N. Šegvić). Godine 1969–72. radio je kao arhitekt-konzervator u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, potom 1972–80. kao predavač u Građevinskom školskom centru, a od 1980. do umirovljenja 2004. kao urednik za likovnu struku u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. Bio je vanjski suradnik na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.

Istaknuo se projektiranjem sakralnih objekata među kojima se ističu: crkva sv. Ane uz crkvu sv. Mihaela u Gornjem Prekrižju kraj Krašića (1966), crkva sv. Pavla Apostola i župni dvor u Retkovcu u Zagrebu (1987–98), crkva i pastoralni centar sv. Benedikta Opata u Mičevcu kraj Zagreba (2001–12), crkva Majke Božje Lurdske u Čulincu u Zagrebu (2002–07), crkva sv. Križa u Hižakovcu (2003), planinarsko otvoreno svetište Majke Božje od Puta na Grohotu (2008–09). Izveo je konzervatorske zahvate na mnogobrojnim povijesnim sakralnim objektima: kapeli Majke Božje uz crkvu sv. Šimuna u Markuševcu u Zagrebu (1976), drvenoj kapeli sv. Jurja u Lijevim Štefankima (1977–81), crkvi sv. Marije Magdalene i franjevačkom samostanu u Portu (1985., 1997), crkvama Velike Gospe u Makarskoj (1984–89), sv. Kvirina u Krku (1985), sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu (1987), sv. Antuna Padovanskog u Tučepima Gornjim (1996), i dr. Osim projektantskim i konzervatorskim radom bavio se i teorijskim i povijesnim istraživanjima hrvatske moderne te sakralne arhitekture. Objavio je više članaka iz teorije i povijesti arhitekture i zaštite spomenika u časopisima Čovjek i prostor (glavni urednik 1987–90), Arhitektura, Život umjetnosti i dr. Autor je knjiga Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Nova tradicija (1989), Nastajanje u suncu (2002), Zagreb. Grad moderne arhitekture(2003), Prepoznavanje arhitekture (2005), Povijesnost arhitekture (2017). Bio je dopredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata (1995–99). Dobitnik je nagrada »Josip Juraj Strossmayer« (1995) i »Neven Šegvić« (2010).