Šarić, Marko (Knin, 22. VI. 1924 – Zagreb, 22. VII. 2019), liječnik, stručnjak za medicinu rada i epidemiologiju.

Na Medicinskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1951. i doktorirao 1959. disertacijom Prilog metodici sistemskih zdravstvenih pregleda u industriji. Radio je kao liječnik opće medicine, no ubrzo se posvetio javnomu zdravstvu te je u Školi narodnoga zdravlja u Zagrebu 1957. specijalizirao medicinu rada. Od te je godine radio u Institutu za higijenu rada u Zagrebu (od 1958. Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada), od 1969. kao znanstveni savjetnik. Bio je 1959–64. pomoćnik direktora i 1964–91. direktor Instituta. Bio je i voditelj Laboratorija za epidemiologiju kroničnih bolesti. Umirovljen je 1991., no nastavio je raditi kao vanjski suradnik Instituta. Na Medicinskome fakultetu radio je od 1962., od 1981. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Medicina rada, Zdravstvena ekologija te Epidemiologija kroničnih bolesti. Usavršavao se 1962–63. na sveučilištima u Berkeleyu i Stanfordu.

Područja njegova znanstvenoga i stručnoga djelovanja su medicina rada i ocjenjivanje radne sposobnosti radnika, posebice utjecaj čimbenika iz okoliša, humana izloženost te ocjena izloženosti i rizika za zdravlje. Bavio se proučavanjem kroničnih učinaka izloženosti prašini u rudnicima ugljena i proizvodnji cementa, biološkim učincima izloženosti manganu, olovu i cinku. Autor je knjiga Medicina rada (1962), Patologija rada: profesionalne bolesti u rudarstvu, industriji i poljoprivredi (s D. Prpić-Majić i T. Beritićem, 1965), Astma radnika u elektrolitskoj ekstrakciji aluminija (1986), monografije Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada: 50 godina (s N. Raosom i dr., 1999), udžbenika Funkcionalno ispitivanje u procjeni radne sposobnosti kardiorespiratornog i lokomotornog sustava (s E. Žuškin, 1983) te priručnika Radna sposobnost (sa Z. Ribićem, Z. Čengić-Buranji i Z. Sertićem, 1984). Bio je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od osnutka 1961. Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« 1978. i Nagrade za životno djelo 1999. Bio je predsjednik Udruženja za medicinu rada Jugoslavije. Od 1991. član HAZU-a.