Sunko, Dionis (Sisak, 30. IX. 1879 – Zagreb, 20. XII. 1935), arhitekt, predstavnik secesijske arhitekture.
Završio je Graditeljsku školu u Zagrebu 1899., a diplomirao je 1902. na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu (danas Karlsruher Institut für Technologie). Nakon završetka studija radio je u birou Zemaljske građevne uprave u Karlsruheu, potom u atelijerima G. Schnecka u Quedlinburgu te Raabe & Wöhlecke u Hamburgu (suradnja na projektima pristanišnih dokova St. Pauli i dr.). Od 1909. djelovao je u Zagrebu, gdje je 1919. s građevinskim inženjerom Rudolfom Jungmannom otvorio arhitektonski atelijer Sunko i Jungmann.
U ranim projektima primjenjivao je oblike sjevernonjemačke arhitekture, osobito umjerene secesije, i ostvario građevine u okvirima eklektičnoga shvaćanja arhitekture. Među njegovim mnogobrojnim ostvarenjima ističu se: Anatomski zavod Medicinskoga fakulteta na Šalati (1909), Dječji dom u Kukuljevićevoj ulici 19 (1912), stambene zgrade Strižić na Mažuranićevu trgu 8 i u Žerjavićevoj 10 (1912), poslovno-stambena zgrada Isis u Hatzovoj 12 (1918–20), zgrada Hrvatske centralne mjenjačke i eskomptne banke u Preobraženskoj 4 (1920–21), stambene zgrade Sunko na Mažuranićevu trgu 4 (1920–21) i Jungmann na Mažuranićevu trgu 3 (1926–27), poslovno-stambena zgrada Osiguravajućega društva Triglav u Mislavovoj 17 (1923) – sve u Zagrebu, Zemaljska bolnica u Pakracu (1909), palača Prve hrvatske štedionice u Osijeku (1909–10), zgrade Hrvatskoga sokola (Sokolana) u Bjelovaru (1911–12), sjemeništa u Đakovu (1912–14), Kotarske oblasti u Sisku (1913–14). Osim u Hrvatskoj, ističu se projekti u Bosni i Hercegovini i Srbiji poput Napretkova zakladnog doma u Sarajevu (1913–14), Prve hrvatske štedionice (1921–22., danas Muzej Zepter) te Zemaljske banke (1922–23) u Beogradu. Najuspjelije su mu reprezentativne građevine nastale u Zagrebu potkraj karijere, u duhu ekspresivne figuracije art décoa: hotel Esplanade u Mihanovićevoj ulici (1922–24) i robna kuća i hotel Milinov na Jelačićevu trgu (1928–29., danas hotel Dubrovnik).
J. Vancaš: Dionis Sunko. Ženeva, 1930.
M. Bagarić: Arhitekt Dionis Sunko i sarajevska Napretkova »palača«. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (2002) 26, str. 160–170.