tegljač, brod za upravljanje (manevriranje), vuču (tegljenje) i guranje drugih plovila kojima nije dopuštena samostalna plovidba (npr. brodovi u prepunoj luci ili uskom kanalu) ili koji nemaju vlastita pogona (teglenice, brodovi izvan pogona, naftne platforme); kadšto remorker ili teglo. Ima snažan pogon, uglavnom dizelskim motorima, te čvrstu strukturu. U osnovi se razlikuju riječni tegljači (→ plovila unutarnje plovidbe) i morski tegljači.
Morski tegljači prema veličini i namjeni mogu biti oceanski (odobalni, duge plovidbe), lučki (obalni, male ili velike obalne plovidbe) i višenamjenski tegljači, koji imaju opremu za gašenje požara ili obavljanje popravaka. Tegljači mogu služiti i za spašavanje ili opskrbu brodova, kao sidreni brodovi (sidraši), ledolomci i dr.
Jedan od najstarijih tegljača u Hrvatskoj je Vridni, čelični parobrod duljine 13 m, izgrađen 1894. u riječkom brodogradilištu Howaldt i dr. (→ 3. maj brodogradilište) pod imenom Légy. Taj je tegljač nakon I. svj. rata služio u splitskoj luci do 1969., a danas je izložen u → Muzeju Brodosplit. U riječkom je brodogradilištu 1895. izgrađen i tegljač Elöre, duljine 34 m, za Pomorsku oblast u Rijeci, opremljen za spašavanje, uklanjanje brodskih olupina, gašenje požara, a imao je dizalicu, sisaljke i ronilačku opremu. U tom su brodogradilištu u razdoblju 1906‒44. izgrađena 42 tegljača. Prvi željezni brod, izgrađen u novoosnovanom Brodogradilištu Split (→ Brodosplit) bio je parni tegljač Konjic, duljine 17 m, porinut 1936.
Nakon II. svj. rata prve tegljače brodogradilišta grade za vlastite potrebe. U brodogradilištu 3. maj za splitski → Brodospas izgrađeni su parni tegljači velike obalne plovidbe Borac, Udarnik i Proleter (1949), Primož (1953), Grnčenik (1955) i Silni (1956), duljine nešto veće od 30 m, te više lučkih tegljača za potrebe JRM-a, od kojih su LR-71 i LR-73, izgrađeni 1951., danas u sastavu HRM-a. U istom su brodogradilištu za potrebe tadašnjega Jugoslavenskog naftovoda izgrađeni 1979. tegljači Rijavec i Beli Kamik, duljine 33,45 m, danas u floti riječkog Jadranskoga pomorskog servisa. (→ Luka Rijeka)
U Titovu brodogradilištu (→ Brodogradilište Kraljevica) izgrađena su 1957‒58. za JRM dva parna pučinska tegljača PR-38 i PR-39, duljine 32,79 m, te lučki tegljači Pollux (1984) i Venus (1989).
U trogirskom brodogradilištu Jozo Lozovina – Mosor (→ Brodotrogir) izgrađen je 1964. prvi domaći oceanski tegljač (duge plovidbe) Junak, duljine 49,63 m. U tom su brodogradilištu 1982. izgrađeni suvremeni lučki tegljači (male obalne plovidbe) duljine 26,60 m Trudbenik (danas Altair) i Proleter (Deneb), 1985–86. četiri oceanska tegljača sidraša, namijenjena potpori jadranskim platformama za istraživanje i eksploataciju podmorja Brodospas-41 (Brodospas Star), Brodospas-42, Brodospas-43 (Sun) i Brodospas-44 (Moon), duljine 66,65 m, te 1989. višenamjenski tegljači duljine 30,50 m Jaki i Smjeli.
Godine 1978. u Jugoslaviji je morskim tegljačima raspolagao jedino Brodospas s flotom od 14 brodova. U Hrvatskoj su 2017. tegljačima raspolagali Jadranski pomorski servis (11 lučkih tegljača) i Brodospas (pet tegljača sidraša i devet višenamjenskih tegljača).
Spašavanje na Jadranu. Zbornik povodom 40. godišnjice »Brodospasa« – Split. Split, 1987.
Muzej Brodosplit, parni tegljač Vridni
I. Belamarić, A. Sentić: TEGLJAČ. Pomorska enciklopedija, sv. 8, 1989., str. 82‒89.
V. Jurić, B. Biočić, V. Leontić: TEGLJENJE. Pomorska enciklopedija, sv. 8, 1989., str. 89‒93.
A. Sentić: BRODOVI SPECIJALNI, Tegljač. Tehnička enciklopedija, sv. 2, 1966., str. 466‒477.
