Tišma, Vladimir, inženjer, graditelj prve zračne jedrilice u Hrvatskoj, pilot.
Godine 1922. pridružio se konstruktoru i nastavniku pilotske škole u Novome Sadu → Stjepanu Hosuu u renoviranju jedrilice bez motora koju je Hosu već izgradio. Na temelju znanja iz aeronautike i konstrukcije letjelica, koje je stekao na studiju tehnike u Pragu, Tišma je izradio nove nacrte i proračune, pa je Hosuova letjelica potpuno rastavljena, a mnogi stari dijelovi zamijenjeni novima, kvalitetnijima. Nova jedrilica imala je tri para krila, raspon najvećega, gornjega, iznosio je 6 m. Iza krila smjestili su pilotsko sjedalo. Trup je bio zatvoren, dug 5 m. Ispod trupa montirali su biciklističke kotače. Zrakoplov je imao masu od 50 kg, a bio je namijenjen jednoj osobi. Mogao je poletjeti 150 m uvis i održati se u zraku oko pola sata. Za polijetanje služio se automobilskom vučom.
Konstruktori su letjelicu željeli predstaviti na natjecanju zračnih letjelica u Londonu 1922., ali kako nisu imali dovoljno sredstava za njezin završetak, izostali su s natjecanja. Završne radove na jedrilici obavili su do 1923. Prve uspješne letove Hosu i Tišma izveli su nedaleko od Siska. Zbog slabe financijske potpore koju im je pružio jedino zrakoplovni entuzijast, sisački fotograf Lipovšić, projekt nije nastavljen, a letjelica je ostala u Lipovšićevu hangaru u namjeri da je sam dovrši i nastavi letjeti. Fotografije letjelice objavio je mađarski časopis Repüles 25. svibnja 1954.
Godine 1933. Tišma je sudjelovao na natjecanju u konkurenciji 12 ratnih dvosjeda, na kojem je osvojio treće mjesto.
Objavio je knjigu Motori sa unutrašnjim sagorijevanjem (1957).
L. Eleršek: Homo Volans. Rani hrvatski avijatičari 1554. – 1927. Zadar, 2009., str. 273–277.
T. Aralica, R. Čopec, M. Jeras, Z. Kinjerovac, T. Haraminčić: Sto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj. Zagreb, 2012., str. 102.
V. Pajtlar: Zrakoplovom ispod sisačkog mosta. Sisak, 2017.