Tomo Vinković, ljevaonica i tvornica strojeva osnovana u Bjelovaru. Poduzeće se razvilo iz bravarske radionice Hinka Hermana osnovane 1919. Radionica se 1927. spojila s ljevaonicom Capari te je kao Herman-Caparijeva radionica popravljala dizelske motore, motocikle, crpke za vodu, vršilice, mlinske i ostale strojeve. Nakon II. svj. rata došlo je do nacionalizacije, nakon čega je nastalo Gradsko zanatsko poduzeće za obradu metala koje je 1950. ušlo u sastav Gradskog industrijskog zanatskog poduzeća. Radi modernizacije dograđeni su ljevaonica, kovačnica i strojobravarski pogon. Godine 1953. poduzeće je promijenilo naziv u Metal i zapošljavalo je 53 radnika. Uz robu široke potrošnje 1956. počelo je proizvoditi bagere, transportere, ciglarska kolica i reduktore. Godine 1958. proizvodnja se proširila na kotlove za centralno grijanje i stezni alat, a 1959. na dizelske lokomotive od 10 do 100 KS (7,5 do 74,5 kW).

Godine 1960. poduzeće je promijenilo naziv u Tomo Vinković – tvornica strojeva i ljevaonica, prema partizanskomu borcu Tomi Vinkoviću (1909–1942) koji je između dvaju svjetskih ratova radio ondje. Tada je zapošljavalo 383 radnika. Tijekom 1960-ih osnovana su dva proizvodna pogona, ljevaonica željeza i pogon izradbe strojeva. Ljevaonica željeza proizvodila je odljevke od sivoga lijeva za potrebe tvornice te kanalsku armaturu za domaće i inozemno tržište. Tvornica je 1966. počela proizvoditi motokultivatore i jednoosovinske traktore prema licenci talijanskoga poduzeća Pasquali iz Milana, istodobno smanjivši proizvodni program. Najpoznatiji motokultivatori iz toga razdoblja bili su PE-14 (14 KS; 10,4 kW) i PE-15 (15 KS; 11,9 kW) te zglobni traktori TV-15 (15 KS; 11,9 kW) i TV-18 (18 KS; 13,4 kW) temeljeni na nadogradnji motokultivatora.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih poduzeće je samostalno konstruiralo i proizvodilo zglobne traktore. Prvi takav traktor proizveden je 1968. u suradnji s više tvornica bivše SFRJ. Godine 1976. puštena je u pogon nova tvornica opremljena suvremenom linijskom opremom i tehnologijom, čime je osiguran viši stupanj obradbe postojećih poluproizvoda iz ljevaonice te je u proizvodnji poljoprivrednih strojeva udio dijelova proizvedenih u kooperantskim pogonima smanjen na polovicu. Najviše su se proizvodili mali traktori TV-418 i TV-419 (18 KS; 13,1 kW), TV-521 i TV-522 (21 KS; 5,6 kW), TV-730 i TV-731 (30 KS; 22,3 kW) i priključci za različite poljoprivredne radove (plugovi, tanjurače, kosilice, prskalice, sijačice, kopačice), strojevi za specifične namjene uglavnom u građevinskoj industriji – bageri, kiperske prikolice, samoistovarivači, transporteri, dizelske lokomotive te centrifugalne pumpe.







Reorganizacijom 1973. osnovani su OOUR Tvornica traktora i OOUR Ljevaonica Tomo Vinković. Potkraj 1970-ih broj radnika bio je oko 1100, a proizvodilo se do 5350 traktora na godinu, od čega se znatan dio izvozio u Poljsku, Čehoslovačku, Grčku, Portugal, Egipat i Indiju.







Godine 1990. od dva postojeća OOUR-a nastala su samostalna poduzeća Tvornica traktora Bjelovar i Ljevaonica Bjelovar. Tvornica traktora potkraj 1992. zapošljavala je 578 radnika, a 1993. postala je dioničko društvo. Potom je 2000. pokrenut stečaj, a 2003. proizvodnja se u potpunosti ugasila. Ljevaonica Bjelovar od 2015. posluje u sastavu poduzeća RS Metali. Prema pojedinim modelima nekadašnjeg Tome Vinkovića, proizvodnju danas nastavljaju bjelovarski pogoni poduzeća Hittner d. o. o. i Prima Commerce d. o. o.