Vrgoč, Antun (Gunja, 30. VIII. 1881 – Zagreb, 8. VIII. 1949), kemičar i farmaceut, stručnjak za farmakognoziju.
Na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu diplomirao je kemiju 1904. te doktorirao disertacijom iz farmacije 1910. Od 1906. na matičnome fakultetu radio je u Zavodu za farmakognoziju (od 1942. zavod novoosnovanoga Farmaceutskoga fakulteta) i Kemijskome zavodu. Istodobno se usavršavao u području farmakognozije i fiziološke botanike u Grazu 1904–05. te u području farmakokemije i farmakobotanike u Institutu za farmakognoziju u Bernu 1912–14. Za I. svj. rata mobiliziran je 1914., a 1916–20. bio je u zarobljeništvu. Na Fakultet se vratio 1921., te je od 1925. bio redoviti profesor. Predavao je kolegije iz farmakognozije i farmaceutske kemije. Bio je 1924–45. predstojnik Zavoda za farmakognoziju te 1942–45. prvi dekan samostalnog Farmaceutskoga fakulteta (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet). Surađujući s jednim od najvećih farmakognosta toga doba Alexanderom Tschirchom sa Sveučilišta u Bernu, znatno je obogatio fond farmakognostičke zbirke Zavoda. Uz nastavni rad zaslužan je za razvoj znanosti u području farmakobotanike, a bavio se i farmaceutskom kemijom. Umirovljen je 1945. Bavio se i poviješću farmacije (→ ljekarništvo), hrvatske Vojne krajine te je obrađivao teme o djelovanju ljekarnika i ljekarničke službe. Autor je udžbenika Uputa u farmakognoziju (1931), knjiga Ljekovito bilje u Hrvatskoj (1912) i Kultura droga i gospodarskog bilja u bivšoj hrvatskoj Vojnoj krajini (1939), te je jedan od autora prvog izdanja Jugoslavenske farmakopeje (→ farmakopeja).
N. Kujundžić: Spomenica u povodu 130. obljetnice nastave farmacije 1882–2012. Zagreb, 2012., str. 50.
N. Kujundžić: Andrija Štampar (1888−1958) i Antun Vrgoč (1881−1949): paralele i prijepori. Studia lexicographica, 10(2016) 1(18), str. 89–101.