Radić, Smiljan (Radic, Radic Clarke) (Santiago, Čile, 21. VI. 1965), arhitekt, jedan od najznačajnijih suvremenih čileanskih i latinskoameričkih arhitekata.

Hrvatskoga je podrijetla. Diplomirao je 1989. na Čileanskome papinskom katoličkom sveučilištu u Santiagu (Pontificia Universidad Católica de Chile). Usavršavao se 1990–92. u institutu Andrea Palladio u Vicenzi i Sveučilišnom institutu za arhitekturu u Veneciji (danas Università Iuav di Venezia), nakon čega je neko vrijeme boravio u Grčkoj gdje je 1994. pobijedio na međunarodnom natječaju Platía Eleftería u Heraklionu na Kreti. Od 1995. djeluje u vlastitu arhitektonskom birou u Santiagu. Tijekom 2007. bio je gostujući profesor na Teksaškom sveučilištu u Austinu, 2008. na Harvardovu sveučilištu u Cambridgeu.

Projektirao je diljem svijeta. Njegov opus obilježava istraživanje granica i propitkivanje arhitekture i umjetničkih instalacija, pa nerijetko pruža doživljaj nematerijalnih graditeljskih elemenata poput mirisa, zvukova, svjetlosti i opipa. Projekt La Casa Chica (Talca, Čile, 1995) prvi je u nizu njegovih »skloništa« (španjolski refugios) te ujedno i prvi zajednički rad s kiparicom Marcelom Correom s kojom često surađuje. Značajna su njegova ostvarenja paviljoni Serpentine Gallery Pavilion u Londonskom Hyde Parku (2014) i Vatikanska kapela na Venecijanskom bijenalu (2018), autobusna postaja u Krumbachu, Austrija (2014), vinarija VIK u Millahueu, Čile (2014., s Loretom Lyonom), Centar za izvedbene umjetnosti NAVE u Santiagu (2015), kazalište Biobío u Concepciónu, Čile (2018), umjetnička instalacija Drops kraj Baške na Krku (s M. Correom, 2020), više obiteljskih kuća i kuća za odmor u Čileu i dr. Sudjelovao je na međunarodnim izložbama u Tokiju (2010., 2016), Veneciji (2010., 2018), Hiroshimi (2012), Zagrebu (2015), New Yorku (2018). Arhiv njegova projekta Kuće za pjesmu pravom kutu (House for the Poem of the Right Angle) dio je stalne kolekcije Odjela za arhitekturu i dizajn u Muzeju moderne umjetnosti MoMa u New Yorku. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, od kojih se ističu nagrada Udruženja arhitekata Čilea za najboljeg arhitekta mlađega od 35 godina (2001), Design Vanguard Award časopisa Architectural Record (2008), nagrada časopisa Oris (2015) te Arnold W. Brunner Memorial Prize Američke akademije umjetnosti i književnosti (2018). Počasni je član Američkog instituta arhitekata (2009). Za dopisnoga člana HAZU-a izabran je 2020.











