Šibenske utvrde, niz povijesnih fortifikacijskih građevina koje su branile grad kao strateški važno vojno uporište te luku s mora i kopna.
Najstariji i dominantan dio šibenskoga fortifikacijskoga sustava je tvrđava (kaštel) sv. Mihovila (Sv. Ana), u kojem je, vjeruje se, još 1066. boravio kralj Krešimir. Od XVI. st. grad je branila tvrđava sv. Nikole zdesna ulazu u kanal koji vodi u šibensku luku. Izgrađena je 1540–53 (Gian Girolamo Sanmicheli) u obliku trokuta, a jedinstvena je građevina renesansnoga fortifikacijskoga graditeljstva. Mlečani su 1646. uoči Kandijskoga rata s Osmanlijama podignuli izdvojene bastionske tvrđave sv. Ivana na vrhu brijega koji je dominirao gradom (fra Antonio Leni, Onofrio del Campo, Innocenzo Conti) i Barone (Šubićevac) nekoliko stotina metara jugoistočno (Christoph Martin von Degenfeld), koje su konačno dovršene do početka 1660-ih kao dio bastionskog obrambenog sustava. Od 2017. tvrđava sv. Nikole na UNESCO-ovu je popisu svjetske baštine, a obnovljene su tvrđave sv. Mihovila i Barone (2014) te sv. Ivana (2022), kojima upravlja javna ustanova Tvrđava kulture Šibenik.
J. Ćuzela: Šibenski fortifikacijski sustav. Šibenik, 2005.
I. Glavaš, J. Pavić: Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 40(2016), str. 91–104.
I. Glavaš, A. Karađole, J. Pavić: O tvrđavi Barone iznad Šibenika. Portal. Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 9 (2018), str. 49–60.
A. Žmegač: Utvrda Sv. Nikole pred Šibenikom. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 25(2001), str. 91–100.
