Pulske fortifikacije, složen sustav mnogobrojnih utvrda na području Pule i šire okolice, izgrađen ili dograđen u XIX. st. i početkom XX. st. za obranu Pule kao glavne austrougarske ratne luke.
Sastoji se od gusto raspoređenih nadzemnih ili djelomično ukopanih stalnih utvrda i topničkih bitnica, isprva građenih od kamena, poslije i od betona s čeličnim topovskim kupolama. Među najvažnije u užem pulskom području spadaju: Kaštel (nekadašnja mletačka utvrda u kojoj se danas nalazi Povijesni i pomorski muzej Istre te posjetiteljski Pula fort centar), Kaiser Franz I., Maksimilijan, Monte Grosso, Monsival (Bourguignon), Muzil, Munide, Casoni Vecchi, Zaro, Monvidal, Sv. Mihovil, Punta Kristo, Marie Louise, Kaštelir, Valmarin, San Giorgio, Stoja, Verudela, San Daniele, Turcijan, Pomer; na Velome Brijunu su Tegetthoff i Peneda, na Malome Brijunu Brioni Minor, na području Barbarige Forno, Paravia istok i Paravia zapad, na otoku Lošinju utvrda Lošinj, i dr. U sastavu obrambenoga sustava Pule bio je i sustav tunela za sklanjanje ljudi, streljiva i opreme, tzv. Zerostrasse. Znatan dio fortifikacija očuvan je do danas, kada se pokreću inicijative za njihovo stavljanje u turističku funkciju, a neke su već dostupne posjetiteljima.
D. Tatić: Tvrđava Pula. Fortifikacijski sustav glavne austrougarske ratne luke. Zagreb, 2021.
A. Krizmanić: Fortifikacijska arhitektura pule u XIX. st. (UTVRDE ILI FORTIFIKACIJE). Istarska enciklopedija, 2005., str. 848-850.
A. Krizmanić: MLETAČKA UTVRDA U PULI. Istarska enciklopedija, 2005., str. 497-498.