Žeželj, Branko (Benkovac, 14. III. 1910 – Beograd, 20. II. 1995), građevinski inženjer, stručnjak za konstrukcije od prednapetog betona i inovator u tom području.

Završio je gimnaziju u Splitu, te diplomirao na Građevinskom odjelu Tehničkog fakulteta u Beogradu 1932. Nakon završetka studija u Beogradu je do 1938. radio u Odsjeku za mostove Ministarstva građevina, a 1938–41. bio profesor u Srednjoj tehničkoj školi. Poslije II. svj. rata i zarobljeništva, bio je načelnik Odsjeka za mostove Ministarstva građevina FNRJ (1945–48), direktor Saveznog građevinskog instituta (1948–53), direktor Instituta za ispitivanje materijala SR Srbije (IMS; 1953–66), a potom i predsjednik znanstvenog savjeta IMS-a. Uz to je honorarno predavao na Građevinskom fakultetu u Beogradu. Osnovao je 1952. Ispitnu stanicu za prednapeti beton, koja je poticala istraživanja i primjenu tada nove vrste konstrukcija.

Autor je više od 40 izuma patentiranih u zemlji i inozemstvu, od kojih su mnogi ugrađeni u njegov inovativni sustav prednapinjanja montažnih betonskih konstrukcija mostova, hala i zgrada (sustav IMS-Žeželj) te elemenata. Među značajnim su mu realiziranim projektima prvi montažni most u Jugoslaviji preko Bosuta (1948), hale valjaonice bešavnih cijevi Željezare Sisak (1951) i Brodogradilišta Split (1953), hala 1 Beogradskog sajma s rebrastom kupolom promjera 106 m, tada najvećom s tom vrstom konstrukcije u svijetu (1955–56), cestovno-željeznički most preko Tise kraj Titela (1957), željeznički most preko Dunava u Novom Sadu (1958), Dom sportova u Zagrebu s prednapetim armiranobetonskim rešetkastim nosačima raspona 61 m (1964–72), most preko Dunava kraj Beške duljine 2250 m (1969–73). Od 1957. njegovim je sustavom izgrađeno više od 10 000 stanova u Beogradu, Novom Sadu, Banjoj Luci, Osijeku, Ćupriji, Tuzli (taj osuvremenjeni sustav i danas rabi osječko poduzeće → Gradnja). Bio je osnivač i predsjednik Saveza pronalazača Jugoslavije (1957) te redoviti član SANU-a (od 1968).

















