Brdarić, Aleksandar (?, 1813. ili 1814 – Zagreb, 18. I. 1872), graditelj, predstavnik klasicističko-bidermajerske graditeljske djelatnosti prve polovice XIX. st. u Zagrebu.
Zidarski obrt izučio je u Lavovu. Godine 1836. došao je u Zagreb, gdje je na osnovi majstorskoga rada (Meisterstück) 1837. bio primljen u građevinski ceh. Razvio je graditeljsku djelatnost koja je brojem zaposlenih nadilazila dotadašnje zagrebačke okvire. Godine 1849. prestao je s projektantskom i graditeljskom aktivnošću te prešao u Državno hrvatsko-slavonsko graditeljno upraviteljstvo. Sudjelovao je također u radu Odbora za poljepšanje varoši.
Izgradio je vlastitu obiteljsku kuću u Matoševoj ulici 3 (1839–40). Važno mu je ostvarenje kuća Ane Paravić u Opatičkoj 10 (1839), koju je 1892. pregradio Herman Bollé. Kuća zagrebačkoga gradonačelnika Vjekoslava Frigana na uglu Opatičke 27 i Demetrove 22, sagrađena 1840., pripada malom broju najviših dometa kasnoga klasicizma u Zagrebu. Godine 1841. podigao je dvorac obitelji Bunjevac u Jaškovu kraj Ozlja, prvorazredno ostvarenje kasne faze klasicizma među našim ladanjskim zdanjima. Godinu dana kasnije dobio je narudžbu za projekt i izvedbu nove gradske pivovare u Gajevoj 9 (znatno pregrađena, danas restoran Boban). Palaču Zagrebačke županije na Markovu trgu 6 izgradio je 1845–49 (unutrašnji radovi završeni su 1864). Poslije je uklopljena u sjeverni dio današnje palače Sabora Republike Hrvatske na Radićevu trgu. Preuređivao je preporodnu palaču Narodnoga doma u Opatičkoj 18 (1846–47), te vrlo vjerojatno sagradio svečanu dvoranu koja se protezala od zapadnoga do istočnoga pročelja na prvome katu južnoga dijela zgrade (poslije skraćena).
L. Dobronić: Povijest palače Hrvatskoga sabora. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (1993) 17/2, str. 89–105.
V. Jakaša Borić: Nacrti Aleksandra Brdarića za palaču u Opatičkoj 10. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (2009) 33, str. 207–216.