Tončić, Kamilo (Zadar, 28. X. 1878 – Split, 29. VI. 1961), građevinski inženjer i kulturni djelatnik, jedan od najistaknutijih predstavnika secesijske arhitekture u Splitu.
Diplomirao je 1900. građevinarstvo na Tehničkoj visokoj školi u Beču. Nakon diplome radio je kao građevinski pristav u Ministarstvu željeznica u Beču, potom pri Direkciji željeznica u Trstu, te kao zamjenik prometnoga upravitelja Željezničke postaje Split. U Splitu je 1907. osnovao i vodio Obrtničku strukovnu školu (danas Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju – Split), a u tom je razdoblju bio imenovan i na različite nadzorničke i povjereničke dužnosti u tadašnjem obrazovnom sustavu. Godine 1910. u Splitu je osnovao i vodio Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnost (danas Etnografski muzej), 1931. Galeriju umjetnina, a 1930. pokrenuo je projekt Banovinske poslovnice koja je unapređivala domaću radinost u Dalmaciji i Bosni.
Foto: Duje Klarić / CROPIX
Kao graditelj slijedio je bečku secesiju pod utjecajem Otta Wagnera; u tom je stilu do I. svj. rata realizirao u Splitu više zgrada među kojima se ističu: Sumporno kupalište u Marmontovoj ulici 4 (1903), zgrada Savo ugrađena u južno pročelje Dioklecijanove palače (1906–07), Hrvatski dom u Tončićevoj 1 (1906–08) i stambeno-poslovna zgrada Savo na Morpurgovoj poljani 2 (1912). Nakon I. svj. rata izveo je vlastitu vilu na Dobrome (s K. Benešom, 1922).
S. Piplović: Kamilo Tončić. Split, 1991.
I. Šverko: Splitska škola za dizajn. Uobličavanje strukovne risarske škole u Splitu. Split, 2003.
