Marasović, Katja (Split, 13. XI. 1961 − Split, 25. II. 2026), arhitektica i konzervatorica, istaknula se u području istraživanja i zaštite graditeljskog nasljeđa Dalmacije.

Diplomirala je 1985. na → Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2002. disertacijom Kaštelanski kašteli (mentor → V. Bedenko). Godine 1987−90. radila je u Zavodu za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu, a od 1991. u Mediteranskom centru za graditeljsko nasljeđe u Splitu, kojemu je od 2001. bila voditeljica. Od 2004. bila je zaposlena na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, na Katedri za graditeljsko nasljeđe koje je bila pročelnica od 2007. Bila je nositeljica kolegija iz područja zaštite i obnove graditeljskog nasljeđa. Predavala je i na doktorskome studiju arhitekture i urbanizma na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu.

Njezin znanstveni i stručni rad bio je usmjeren na istraživanje i obnovu Dioklecijanove palače, jezgre Splita te dalmatinske fortifikacijske arhitekture, što je sintetizirano u knjizi Kaštelanski kašteli (2025). Objavila je sedam uredničkih knjiga, više poglavlja u knjigama i niz znanstvenih i stručnih radova u periodici Prostor, Kaštelanski zbornik, Kaštela i dr. Bavila se stručnim projektima rekonstrukcije povijesnih građevina i sklopova, izradbom konzervatorskih elaborata i studija povijesnoga razvoja te terenskim istraživanjima. Među ostalima ističu se projekti rekonstrukcije kaštela Vitturi u Kaštel Lukšiću (2001), vijećnice i kaštela Slavić u Grohotama na Šolti (2011), romaničke kuće u Bajamontijevoj ulici u Splitu (2012) i dr. Godine 2020−25. obnašala je dužnost potpredsjednice hrvatskoga odbora ICOMOS-a, a od 2020. bila je članica HATZ-a. Dobitnica je nagrade za životno djelo »Viktor Kovačić« (2025).