Ivanišević, Vjekoslav (Split, 27. III. 1947 – Split, 12. IX. 2018), arhitekt, zapažen po golemom broju arhitektonskih realizacija u Splitu i Dalmaciji.

Diplomirao je 1975. na Arhitektonsko-urbanističkome fakultetu u Sarajevu. Bio je zaposlen u birou Projekt u Sarajevu (1976–77), te u Splitu u birou Lavčević (1977–79. i 1981–85), splitskom odjelu Zavoda za arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu (1979–81), Urbanističkom zavodu Dalmacije (1985–93) te u vlastitu birou Arhitektonska radionica Centar (od 1993). U Splitu je izveo niz zapaženih zgrada stambene, poslovne, hotelske i zdravstvene namjene te urbanih intervencija, među kojima sportski i hotelski sklop Jadran-Koteks (1980., 1990), stambeni sklop na raskrižju Tesline i Rendićeve ulice (1987), dio stambenoga bloka u Rovinjskoj (1990), poslovnu zgradu s telefonskom centralom na Smrdečcu (1995–2010), stambenu zgradu u Mihanovićevoj (1993), stambeni niz na Pazdigradu (1995), crkvu sv. Leopolda Bogdana Mandića (1996–98), uređenje Marmontove ulice (1998), sklop Medicinskoga fakulteta u sastavu bolnice na Križinama (1995), preuređenje hotela Park (2000), stambeni sklop Lazarica u Spinčićevoj (2003), kuću Ivanišević na Meštrovićevu šetalištu (2005), Kliniku za ženske bolesti i porode KBC-a na Firulama (2006–09), zdravstvenu školu na Poljičkoj cesti (2009–13., s M. Tudorom i D. Žižićem), hotel Luxe (2010). Izvan Splita ostvario je niz obiteljskih zgrada (u Bobovišćima, Stanićima kraj Zadvarja, Bolu, Šibeniku), teniski centar u Bolu (1989), stambeni blok u Omišu (1994), poštu u Selcima (1998), uređenje Rive u Trogiru (2002), gradske sportske dvorane u Kaštel Sućurcu (2012) i Omišu (2016), te Centar za onkologiju u Mostaru (2012).