Grospić, Vladimir (Gospić, 15. XII. 1922 – Split, 19. VI. 2015), arhitekt, zapažen po mnogobrojnim realizacijama zgrada za odgoj i obrazovanje u Splitu.
Diplomirao je 1952. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Radio je u Arhitektonsko-građevnom birou Projektant u Splitu od 1954. do umirovljenja 1985. Projektirao je niz školskih zgrada izvedenih u Splitu: osnovne škole Lučac u Omiškoj ulici 27 (1961–63., 1971) i Skalice na Putu Skalica 18 (1969–70), Kman-Kocunar u Benkovačkoj ulici 10 (1975–76), Ravne Njive u Sarajevskoj 30 (1978–79), Mejaši na Mejašima b. b. (1981–82), Visoka na Vrhu Visoke 32 (1986–87) te Pujanke u Tijardovićevoj 30 (1988–89). Osim toga, u Splitu je izveo i Omladinsko prihvatilište na Brdima u Hercegovačkoj ulici 65 (1968–69), dječji vrtić Mandalina na Putu sv. Mande 11 (1974–75), Dječji dom Maestral u Šižgorićevoj 4 (1969–71), Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Bušićevoj 30 (1971–73) sa smještajnim objektom Firule na Putu iza nove bolnice (1975), Studentski dom Bruno Bušić u Spinutskoj 37 (1975–76) te niz stambenih zgrada. Među realizacijama izvan Splita ističu se hotel Aurora u Podgori (s M. Marendićem, 1969) te stambene zgrade u Dugom ratu, Mostaru, Trilju, Kninu, Omišu, Imotskome, Metkoviću i dr.
D. Tomić: GROSPIĆ, VLADIMIR. Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, 2002., str. 236.