Baranyai, Aladár (Szászvár, Mađarska, 11. XII. 1879 – Zagreb, 5. I. 1936), arhitekt, među prvima u hrvatsku arhitekturu unio duh secesije.
Nakon završetka obrazovanja na Graditeljskom odjelu zagrebačke Obrtne škole 1899., zaposlio se 1900. u građevinskom poduzeću Pilar–Mally–Bauda u Zagrebu gdje je radio do 1905., kada je s arhitektom Slavkom Benedikom osnovao građevinsko poduzeće Benedik i Baranyai u kojem je bio glavni projektant. Nakon prestanka rada poduzeća 1933. nastavio je djelovati samostalno. Najvećim dijelom u Zagrebu projektirao je mnoge stambene i javne zgrade te obiteljske kuće primjenjujući oblike umjerene secesije. U ranijim je izvedbama jače naglašavao dekorativni moment (kuća Popović s reljefima Ivana Meštrovića na Jelačićevu trgu 4, 1906–08., palača Srpske banke, danas Hrvatske poštanske banke, u Jurišićevoj 4, 1912–14), dok su u projektima nastalima između dvaju svjetskih ratova vidljive tendencije prema građevnom volumenu ekspresivna naboja i redukciji dekorativnih elemenata (kuća Deutsch u Jurišićevoj 24, 1924). Pri projektiranju obiteljskih kuća postigao je visoku razinu oblikovanja, posebno u interijerima, gdje je primjenjivao estetska načela Josefa Hoffmanna i bečkih umjetničkih radionica (vila Tišov na Pantovčaku 54, 1901., vila Baranyai na Tuškancu 18, 1909–11. i dr.).
A. Laslo: Aladar Baranyai i građanski ideal. Arhitektura, 36–37(1983–84) 186–188, str. 64–73.
A. Der Hazarijan Vukić: Arhitektura Aladara Baranyaia u Zagrebu. Život umjetnosti, 30(1995) 56–57, str. 28–43.
J. Galjer: Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (1997) 21, str. 167–181.
Ž. Domljan: BARANYAI, ALÁDAR. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 443.