Adamić, Andrija Ljudevit (Adamich, Andrea Lodovico) (Rijeka, 29. XI. 1767 – Rijeka, 31. X. 1828), poduzetnik i promicatelj gospodarskoga i kulturnoga života Rijeke.

U Beču je studirao trgovinu te bio zaposlen u bankarskoj kući. Stekavši trgovačka znanja, došao je u Rijeku i 1786. s ocem utemeljio trgovačko poduzeće Simone Adamich e Figlio, koje je trgovalo ponajprije duhanom, ali i drugom robom koja se prodavala na riječkome tržištu. U trenutku osnivanja imalo je dva jedrenjaka, trgovačku poslovnicu u Bakru i vlastita skladišta, te je ubrzo postalo trgovačkom kućom svjetskoga glasa, razvozeći i prodajući robu po sredozemnim i crnomorskim lukama. Adamić je uz to 1791. primljen u državnu službu pri Pomorskome guberniju kao činovnik u Građevinskom uredu. Vođen klasicističkim idejama, zauzimao se za funkcionalnost, ljepotu i proporcionalnost građevina te je zaslužan za postupnu modernizaciju Rijeke, koja je u to doba postala moderan lučki i trgovački grad. Među ostalim je, prema vlastitu nacrtu, pokrenuo izgradnju kazališne zgrade u koju je uložio velika novčana sredstva.

U javnom se životu pojavio pokrenuvši osnivanje Društva za plovnost Kupe do Broda. Pri izgradnji kupskoga kanala upozoravao je zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca da je projekt neizvediv i da su daljnja golema novčana ulaganja suvišna. Bio je jedan od glavnih inicijatora i financijera izgradnje Lujzinske ceste, koja je puštena u promet 1809. povezavši Rijeku s Karlovcem. Bio je zagovornik osnivanja izvoznoga ugarskoga trgovačkoga društva sa sjedištem u Rijeci, te je još 1826. objavio brošuru u kojoj je predložio izgradnju željezničke pruge Zagreb–Sopron. Uz bavljenje trgovinom, posebice drvom, 1807. u Mrzloj Vodici osnovao je manufakturu stakla te kvalitetne staklene proizvode prodavao u Ameriku. Na Sušaku je 1821. pokrenuo tvornicu papira, koja je ubrzo, pod drugim vlasnicima, postala jedan od najsuvremenijih pogona toga doba, te je pod nazivom Tvornica papira Rijeka djelovala sve do 1990‑ih.





