Androić, Boris (Vinkovci, 2. III. 1944), građevinski inženjer, stručnjak za inženjerstvo pouzdanosti i metalne konstrukcije.

Na Građevinskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1971. i doktorirao 1987. disertacijom Vjerojatnost otkazivanja željezničkih mostova zbog zamaranja (mentor → V. Milčić). Kao statičar radio je 1972–76. u poduzeću FEAL u Heidelbergu, a od 1976. u Institutu građevinarstva Hrvatske, odn. na matičnome fakultetu od 1991., kao redoviti profesor od 1997. Predavao je kolegije Metalne konstrukcije I i II te Pouzdanost konstrukcija. Bio je voditelj Katedre za metalne konstrukcije od 1991. i prodekan 1998–2000. Radio je na projektu demontaže Jakuševačkog mosta preko Save 1984., statičkom proračunu aluminijske fasade i krovišta bazena izvedenog od aluminijskih nosača hotela Belvedere u Dubrovniku 1985. i na složenim spregnutim međukatnim konstrukcijama dogradnje Importanne Centra u Zagrebu. Umirovljen je 2009.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga rada bila čelične i spregnute konstrukcije, umaranje konstrukcija i inženjerstvo pouzdanosti. Zajedno s → Darkom Dujmovićem zaslužan je za uvođenje europskih tehničkih standarda za projektiranje (Eurokod) u nastavu skupine kolegija iz metalnih konstrukcija. S → Ivicom Džebom i D. Dujmovićem autor je udžbenika Metalne konstrukcije 1–4 (1994–2003), Modeliranje konstrukcija prema Eurocode 3 (2003) i Inženjerstvo pouzdanosti (2005), te je suautor udžbenika Čelični i spregnuti mostovi (s D. Markulakom i suradnicima, 2006) i Čelik u arhitekturi, strukturama visoke tehnologije i potresu (s D. Dujmovićem i I. Androić Brajčić, 2022). Bio je predsjednik Hrvatskog udruženja za čelične konstrukcije 2012–14. Član je HATZ-a od 1998. Dobitnik je Nagrade »Fran Bošnjaković« Sveučilišta u Zagrebu 1998.