Armanda, Adam (Mošćenička Draga, 18. X. 1898 – Zagreb, 1. III. 1958), brodograđevni inženjer, projektant i voditelj izgradnje ratnih brodova.

Diplomirao na Tehničkome fakultetu u Zagrebu 1926. Potom je kao časnik ratne mornarice Kraljevine SHS bio konstruktor, referent i voditelj brodogradnje u Pomorskom arsenalu i podmorničkoj flotili u Tivtu (1927–36). Sudjelovao je u projektiranju i nadzoru gradnje razarača Beograd u Nantesu, te razarača Zagreb i Ljubljana u Splitu (1937–39). U travnju 1939. vratio se u Tivat, gdje je postao načelnik brodograđevnog odjela Pomorskog arsenala. Bio je nadzorni inženjer gradnje razarača Split u Jadranskim brodogradilištima u Splitu (1939–41). Radio je na dizanju potonuloga razarača Ljubljana iz mora u Šibeniku 1940. Godine 1943. stupio je u Mornaricu NOVJ, te je organizirao tehničke stanice u Italiji (Bari, Molfetta, Monopoli i Mola di Bari), a 1944. na Visu je postao načelnik Inženjersko-tehničkog odjeljenja u sastavu Komande Mornarice. Pod njegovim vodstvom dignuta su iz mora tri plovna doka te više od stotinu brodova, među kojima Šipan, Zagreb, Knin, Vardar, Lopud, Rab, Jadran, Korčula, RAMB III (preimenovan u školski brod Galeb). Godine 1947. prešao je na Tehnički fakultet u Zagrebu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje), gdje je do kraja života bio redoviti profesor. Predavao je kolegije Elementi broda, Brodogradilišta i tehnologija brodogradnje te Osnivanje ratnih brodova. Bio je pročelnik Zavoda za brodogradnju te dekan Fakulteta (1951–52).

Objavljivao je u stručnoj periodici, poglavito u časopisu Brodogradnja. U njegovoj stručnoj redakciji izašli su prijevodi knjiga Priručnik za brodogradnju (H. Johow i E. Foerster, 1951) te Ratna brodogradnja (H. Evers, 1951). Bio je urednik za struku brodogradnja u Pomorskoj enciklopediji LZ-a te Vojnoj enciklopediji Vojnoizdavačkoga zavoda. Bio je suradnik Brodarskog instituta i član uprave Jugoslavenskog registra brodova. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima 1945.