Barbarić, Slobodan (Zagreb, 24. V. 1949), biotehnološki inženjer, stručnjak za molekularnu biologiju.

Na Biotehnološkom odjelu Tehnološkoga fakulteta (→ Prehrambeno-biotehnološki fakultet) u Zagrebu diplomirao je 1973. te doktorirao 1979. disertacijom Studij molekulskih oblika enzima kisele fosfataze kvasca Saccharomyces cerevisiae (mentor → P. Mildner). Na Fakultetu je radio od 1975., od 1988. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Biokemija I i II, Molekularna biologija, Proteinsko inženjerstvo te Regulacija ekspresije gena, postsintetske modifikacije i transport proteina u stanici. Bio je pročelnik Laboratorija za biokemiju. Usavršavao se na visokoj tehničkoj školi u Zürichu (ETH Zürich) 1979–80., na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu u Institutu za fiziološku kemiju 1988–90 (stipendist zaklade Aleksander von Humboldt) te u Institutu Adolf Butenandt 1994–96. Bio je predavač i na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Područje je njegova znanstvenog i stručnog interesa regulacija ekspresije i uloga izvanstaničnih proteina kvasca. Autor je patenta za stabilizaciju glikoproteina (s B. Kozulićem, 1993). Bio je član predsjedništva Hrvatskoga biokemijskog društva 1993–2000. Od 2015. je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.