Belamarić, Igor (Šibenik, 12. IV. 1927 – Split, 15. VI. 2019), brodograđevni inženjer, stručnjak za projektiranje brodova.

Na Tehničkome fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1952., a doktorirao je 1997. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu disertacijom Osnovna načela višeciljnog osnivanja broda (mentor → V. Žanić). Radni je vijek 1952−82. proveo u Brodogradilištu Split i Tvornici dizel motora (→ Brodosplit). Najprije je bio konstruktor, a poslije glavni projektant. Projektirao je višenamjenske teretne brodove, tankere za zemna ulja, prerađevine i kemikalije, brodove za rasuti teret, brodove za rudaču, rasuti teret i naftu, brodove za hlađeni teret, ro-ro brodove za putnike i vozila, kontejnerske i druge brodove. Razradio je više inovacija, primjerice patentno rješenje tankera s dvostrukom oplatom, projekt teretnjaka kao zamjenu za brodove Liberty, te zamisao o pokrovu kontejnerskoga bloka. Bio je dugogodišnji honorarni predavač na splitskoj Srednjoj i Višoj pomorskoj školi, na Veleučilištu te na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Nakon umirovljenja, na prijedlog uprave Brodosplita, nastavio je surađivati u Institutu i Tvornici dizel motora do 1992.

Područja njegova stručnoga interesa bila su projektiranje broda i brodski pogon. Autor je stručnih i popularnih knjiga iz brodogradnje i tehnike općenito: Brod i entropija (1998), Alma mater (2000), Poznavanje broda (2005), O projektiranju i konstrukciji broda (2006), Dieselov motor u pogonu broda (2011), Spojke i reduktori u pogonu broda (2011), Pomorski brod (2015), Brod i more (2017). Njegova kolumna Igorova promišljanja redovito se objavljuje u časopisu Brodogradnja od 2004. U LZ-u surađivao je na više izdanja te bio urednik struke brodogradnje. Za izniman doprinos hrvatskoj i svjetskoj brodogradnji Hrvatska gospodarska komora dodijelila mu je 1999. Zlatnu kunu, nagradu za životno djelo.