Bjelovučić, pomorsko-trgovačka i brodovlasnička obitelj na Pelješcu koja je dala tridesetak kapetana koji su plovili Sredozemljem pod hrvatskom zastavom.

Obitelj je u XVIII. i XIX. st. živjela u Janjini na Pelješcu, a prvi pomorci bili su braća Luka (umro 1739) i Miho (1712–1806). Mihov sin Nikola (1751–1834), sindik u Janjini (1814–30), bio je prvi pomorski kapetan iz te obitelji i zapovjednik obiteljskoga brigantina Madonna del Rosario. Od Dubrovačke Republike dobio je 1806. diplomu za slobodnu plovidbu po svijetu. Za nagli uspon obitelji najzaslužniji su bili njegovi sinovi, kapetani Stjepan (1785–1848; zbog pobune protiv francuske vlasti zatvoren 1806. u Janjini, odakle je pobjegao u Marseille i do 1820. zapovijedao ruskim brodom) i Miho (1782–1844), vlasnici i zapovjednici obiteljskih jedrenjaka Bobara i Corriere Triestino, kojima su uspješno plovili pod austrijskom zastavom 1828–35. i stekli velik imetak. Stjepanov sin Nikola Mali (1820–1878; prvi načelnik u Janjini 1864–74) i sinovi Stjepanova brata Mihe, Nikola Veliki (1814–1889) i Stjepan (1815–1881), osnovali su 1835. brodarsko društvo Rođaci Bjelovučić sa sjedištem u Janjini, koje se održalo do 1894. i tijekom vremena steklo 27 jedrenjaka, koji su u doba narodnoga preporoda u Dalmaciji plovili pod hrvatskom zastavom. Njihovo je rodoljublje vidljivo i u imenima brodova: Sklad, Vila, Vjeran, Danica, Cvijet, Ljubidrag, Ljubirod, Zvonimir i dr. Kao i ostali Pelješčani, neke su od svojih brodova dali izgraditi u Hrvatskom primorju, gdje je to bilo jeftinije (primjerice barkove Otac Niko 1870. na Sušaku, i Zvonimir 1875. u Rijeci), a neke su i kupovali (nakon propasti Špire Gopčevića, jednog od najjačih brodovlasnika u Trstu) te ih potom prodavali.

Sin Nikole Maloga Stjepan (1847–1901; načelnik u Janjini 1878–1901. i narodni zastupnik u Dalmatinskome saboru 1889–95) izgradio je pristanište u luci Drače u Janjini 1890.

Potomak obitelji rođen u Peruu → Ivan, bio je jedan od prvih svjetskih zrakoplovaca i utemeljitelj peruanskoga zrakoplovstva.

Obitelj je uspješno poslovala i potkraj XIX. st., kada je većina brodarskih društava s jedrenjacima prestala poslovati. Postupno se i njihova flota smanjivala (brodolomi, prodaja), a nove jedrenjake nisu nabavljali. Uz minimalnu zaradu i u teškim uvjetima, njihovi su brodovi plovili Sredozemljem do 1895., kada su bili prisiljeni ustuknuti pred parobrodima i prodati svoj posljednji jedrenjak Mati Ane. Nakon toga su imali samo udjela u prvim pelješkim i dubrovačkim parobrodima.

Potomak obitelji → Dražen (1930–2014), strojarski inženjer, stručnjak za motorna vozila, bio je dekan (1982–83) Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.