Bonačić-Mandinić, Zoran (Split, 27. II. 1933 – Zagreb, 28. IX. 2019), strojarski inženjer, stručnjak za ljevarstvo i livljivost.

Na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu u Zagrebu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) diplomirao je 1957., magistrirao 1968. te doktorirao 1976. disertacijom Utjecaj brzine napredovanja litine na ispunjavanje uljevne epruvete (mentor → N. Malešević). Nakon diplome radio je u poduzeću Rade Končar u Zagrebu. Od 1960. radio je na Fakultetu, od 1983. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije iz područja ljevarstva. Organizirao je i vodio Laboratorij za ljevarstvo (1962−73), bio je voditelj Katedre za ljevarstvo (1973−84. i 1997–2001), predstojnik Zavoda za tehnologiju (1985–89) te prodekan (1978−80); umirovljen je 2002.

Bavio se livljivosti metala, svojstvima kalupnih mješavina te lijevanjem metala u polutekućem stanju, a ta je istraživanja osuvremenio uvođenjem optimizacije te računalne simulacije. Razvio je stručnu ljevarsku terminologiju, nastojao je formulirati bezdimenzijske veličine (npr. indeks livljivosti) koje karakteriziraju tehnološka svojstva, razvio je novu metodu za mjerenje livljivosti (tzv. vertikalni vakuumski test) te pripadajuću aparaturu za mjerenje brzine strujanja litine pri ispunjavanju uljevne epruvete, a formulirao je i opću jednadžbu livljivosti kojom je moguće izračunati utjecaj različitih čimbenika na livljivost. Osim toga, projektirao je ljevaonice te se bavio strategijom razvoja hrvatske ljevarske industrije. Suautor je knjige Metalografski atlas (1965) i udžbenika Osnove tehnologije kalupljenja (2001) te autor knjige Ljevački priručnik (1985). Bio je urednik časopisa Ljevarstvo 1963−76., urednik za područje strojarstva Tehničke enciklopedije te Hrvatske enciklopedije LZ-a (1980−2000). Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1978.